Ova je tema bila predmet retrospektivnog istraživanja provedenog u Škotskoj s uključenih 10.999 bolesnika na trajnoj nadomjesnoj terapiji levotiroksinom. Bolesnici su bili sami sebi kontrole, budući da se promatrala promjena TSH 6 mjeseci nakon uvođenja lijeka koji potencijalno interagira s levotiroksinom. Rezultati istraživanja pokazali su da su sljedeći lijekovi dovodili do porasta koncentracije TSH: preparati željeza (za 0.22 mU/l, p<0.001), preparati kalcija (za 0.27 mU/l, p<0.001), inhibitori protonske pumpe (za 0.12 mU/l, p<0.01) i estrogenski pripravci (za 0.08 mU/l, p<0.007). Također, uz navedena 4 lijeka došlo je do klinički značajnog porasta TSH u serumu za ≥5 mU/l kod 7.5%, 4.4%, 5.6% odnosno 4.3% bolesnika.

Poznato je da se željezo veže za levotiroksin čime mu remeti apsorpciju. Na sličan način interakcija levotiroksina s kalcijevim solima smanjuje njegovu bioraspoloživost. Interakcija s inhibitorima protonske pumpe može se objasniti činjenicom da je apsorpcija levotiroksina ovisna o kiselom pH želuca. Estrogeni povećavaju razinu globulina plazme koji veže tiroksin, čime se smanjuje koncentracija slobodnog hormona i raste TSH.

Najizraženijom se pokazala interakcija s preparatima željeza. Budući da se sa svrhom izbjegavanja ove interakcije preporuča uzimanje željeza 2 sata nakon uzimanja levotiroksina, slijedi da je ova preporuka ili neučinkovita ili se rutinski ne provodi.

S druge strane, u bolesnika liječenih statinima došlo je do prosječnog smanjenja TSH za 0.17 mU/l (p=0.01) te je do klinički značajnog smanjenja TSH od 5 mU/l došlo kod 3.7% bolesnika. Autori ovog velikog populacijskog istraživanja zaključuju kako preparati željeza i kalcija, estrogenski pripravci, inhibitori protonske pumpe i statini ulaze u značajnu interakciju s levotiroksinom te je u slučaju istovremene primjene tih lijekova potrebno pažljivo praćenje vrijednosti TSH.