Na uzorku od 1134 samoubojstva izvršena u razdoblju od 1988. do 2011. godine na području Bjelovarsko-bilogorske županije analizirani su broj samoubojstava, način, mjesto i vrijeme izvršenja, spol, dob i vjerojatni motiv, uz usporedbu rezultata razdoblja Domovinskog rata, prijeratnog i poslijeratnog razdoblja te razdoblja ekonomske ekspanzije i recesije.

Rezultati istraživanja pokazuju porast stope samoubojstava u vrijeme rata te izostanak porasta stope samoubojstava u vrijeme recesije. Dobno standardizirana stopa samoubojstava za sve dobne skupine kontinuirano je viša od hrvatskog prosjeka.

U ukupnom uzorku 3,53% samoubojstava počinile su maloljetne osobe. Najčešći način izvršenja je vješanje. Većina samoubojstava izvršena je u jutarnjim satima, u proljetnim mjesecima, u zatvorenim objektima (kuća, gospodarske zgrade), najčešći vjerojatni motiv samoubojstva jest bolest. Promatrano po razdobljima stopa samoubojstava najviša je u ratnom razdoblju, uz porast broja samoubojstava izvršenih vatrenim oružjem i eksplozivnim sredstvima te samoubojstava izvršenih izvan objekta stanovanja. U razdoblju ekspanzije i recesije bilježimo pomak samoubojstava prema dobnim skupinama pedesetih godina. Omjer samoubojstava muškaraca i žena najviši je u kriznim razdobljima.

Vinko Čatipović, Elvira Koić, Duška Šklebar