Obilježavanje Svjetskog dana prevencije samoubojstava započelo je 2003. godine. Svrha ove inicijative je širenje znanja o problemu samoubojstava, podržavanje istraživanja, prosljeđivanje informacija, smanjenje stigme te poticanje na spoznaju da se samoubojstvo može spriječiti.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da više od 800.000 ljudi godišnje izgubi život zbog samoubojstva – to je jedna osoba svakih 40 sekundi i do 25 puta više pokušaja samoubojstva. Iza ovih podataka su pojedinačne priče onih koji su zbog različitih razloga doveli u pitanje vrijednost vlastitih života.

Samoubojstvo se javlja u bilo kojoj dobi tijekom života i drugi je vodeći uzrok smrti među ljudima od 15 do 29 godina na svjetskoj razini – 2015. godine je samoubojstvo činilo 1,4 % svih smrtnih slučajeva širom svijeta, što je te godine bio 17. glavni uzrok smrtiod čega se 78 % slučajeva dogodilo u zemljama s niskim i srednjim dohotkom. Kako bi se spriječili pokušaji samoubojstva i samoubojstva na razini cijele populacije, podpopulacije i individualno se mogu provesti učinkovite i dokazane intervencije.

U Hrvatskoj su 2016. godine registrirana ukupno 683 izvršena samoubojstva (stopa 16,4/100.000); 515 samoubojstava muškaraca (stopa 25,6/100.000) i 168 samoubojstava žena (stopa 7,8/100.000). 

Svaki od tih pojedinaca je dio zajednice. Neki su dobro povezani sa zajednicom i imaju mrežu obitelji, prijatelja i suradnika ili školskih kolega. Drugi mogu biti manje povezani, a neki pojedinci mogu biti vrlo izolirani. Bez obzira na okolnosti, zajednice imaju važnu ulogu u pružanju podrške onima koji su ranjivi.

Povezivanje s osobama koje su pogođene samoubojstvom bliske osobe ili osobama koje imaju iskustvo suicidalnog ponašanja ključno je u prevenciji samoubojstava. Kao prijatelj, budite uz osobu koje se otuđila od okoline i usmjerite je na podršku koja joj je potrebna. Ljudi koji su proživjeli pokušaj samoubojstva imaju puno toga što bi nas mogli naučiti o tome kako su riječi i djela drugih važni. Često su razgovarali o tome kako su došli do točke u kojoj nisu mogli vidjeti alternative osim da preuzmu vlastiti život, te o vremenima, satima i minutama koji vode do toga. Nerijetko opisuju da nisu željeli umrijeti, već su umjesto toga htjeli da netko intervenira i zaustavi ih. Mnogi kažu da su aktivno tražili nekoga tko bi osjetio njihov očaj i pitao jesu li u redu.

Ponekad kažu da su se sami sa sobom dogovorili da bi, kad bi ih netko pitao jesu li u redu, sve rekli i dozvolili da interveniraju. Nažalost, često se dogodi da nitko nije pitao. Pojedinci koji dijele svoju priču na svoj način rade na prevenciji samoubojstava. Gotovo univerzalno kažu da bi, kad bi netko zastao na minutu, put i pravac u kojem su išli mogli biti prekinuti.

Život je dragocjen i ponekad neizvjestan. Uzimajući minutu da dopre do nekoga, potpuni stranac ili bliski član obitelji ili prijatelj može promijeniti tijek života.

Nema svaka osoba sve odgovore. Ljudi često ne žele intervenirati, čak i ako su jako zabrinuti za nekoga. Postoje mnogi razlozi za to, ne samo da se boje da neće znati što da kažu. Važno je, međutim, zapamtiti da nema brze formule. Pojedinci koji su doživjeli epizodu teškog suicidalnog razmišljanja često kažu da ne traže konkretne savjete, ali je suosjećanje i pažnja od drugih pomogla da se stvari promijene nabolje.