Američki istraživači proučavali su nacionalno reprezentativan uzorak 8000 devetogodišnjaka koji su završili računalnu procjenu samoubilačkih misli i ponašanja. I njihovi skrbnici su izvijestili o samoubilačkim mislima kod djeteta.

Sveukupno, 8,4% djece prijavilo je ranije ili trenutne samoubilačke ideje, 0,9% njih je izjavilo da imaju samoubilačke planove, a 1,3% da je i pokušalo samoubojstvo. Skrbnici su rjeđe prijavljivali samoubilačke misli kod djece i planove: na primjer, 0,6% je potvrdilo da je njihovo dijete ikada imalo samoubilačke planove.

Najdosljedniji prediktori dječje suicidalnosti bili su dječja psihopatologija i postojanje sukoba u obitelji o kojima je izvijestilo samo dijete. Rizik od suicida bio je veći ako je dijete više vremena vikendom provodilo pred ekranima i niži kod više roditeljskog nadzora i većeg angažmana u školi.

Ako želimo naučiti o djetetovoj suicidalnosti ili procijeniti rizik samoubojstva, potrebno je direktno pitati malu djecu jer su očito velike razlike između skrbnika i djece u percepciji suicidalnosti.