U prikazanom radu dan je kratak pregled kliničke primjene personalizirane medicine
kolorektalnog raka. Dijagnoza kolorektalnog raka bazira se na patohistološkim
karakteristikama, ali rezultati molekularnih istraživanja ukazuju da se radi o skupini heterogenih tumora, koji se razlikuju u patogenezi, molekularnim aberacijama, prognozi i odgovoru na primijenjeno liječenje.

Strategija liječenja raka kolorektuma još uvijek se prvenstveno temelji na smještaju tumora i procjeni uznapredovalosti i proširenosti tumora te općem stanju bolesnika. Razmjerno noviji polikemoterapijski protokoli kao i uporaba inhibitora vaskularnog endotelijalnog faktora rasta i receptora za epidermalni faktor rasta poboljšali su liječenje, a moguće i prognozu bolesnika. Ta novija poboljšanja paralelno prate i klinička ispitivanja s ciljem određivanja potencijalnih prognostičkih i prediktivnih biomarkera. Posljedično, validirani biomarkeri pružaju mogućnost personalizirane
medicine za bolesnike s kolorektalnim rakom. Mikrosatelitska nestabilnost zajedno s kliničko-patološkim faktorima u stadiju bolesti II i III smatra se valjanim prognostičkim biomarkerom u strategiji adjuvantnog liječenja bolesnika stadija bolesti II i III.

Nadalje, KRAS mutacijski status je parametar koji se mora odrediti ako se planira primjena inhibitora protiv receptora za epidermalni faktor rasta. Za očekivati je da će se unutar nekoliko slijedećih godina liječenje bolesnika s kolorektalnim rakom sve više i više temeljiti na nalazu molekularnih subtipova raka i prema validiranim prognostičkim i prediktivnim parametrima, jer bi takav pristup trebao osigurati bolju terapijsku učinkovitost i manje nuspojava.