Miokarditis je upalna bolest srčanog mišića, najčešće virusne etiologije i najvažniji uzrok dilatacijske kardiomiopatije. Prezentira se od asimptomatskih oblika, što je i najčešće, do fulminantnih s razvojem kardijalne dekompenzacije, malignih aritmija i iznenadne srčane smrti. Dijagnostika je nespecifična. Najkorisnija je ehokardiografija, a u novije vrijeme i kardiovaskularna magnetska rezonancija. Endomiokardijalna biopsija je zlatni standard, ali je rezervirana za fulminantne slučajeve i one rezistentne na terapiju.

Većina pacijenata ne zahtijeva nikakvu terapiju. Terapija je uglavnom suportivna. Preporuča se strogo mirovanje, a liječenje se provodi u slučaju razvoja srčane dekompenzacije i aritmija prema važećim smjernicama. Imunosupresivna terapija ne može se provoditi bez nalaza biopsije. Antivirusni lijekovi i imunoglobulini su u eksperimentalnoj fazi. Hipertrofijska kardiomiopatija je najčešća nasljedna srčana bolest karakterizirana izrazitom asimetričnom hipertrofijom lijevog ventrikula, a bez poznatog uzroka. Prenosi se autosomno dominantno. Vodeći je uzrok iznenadne srčane smrti kod mladih ljudi, osobito sportaša. Uzrokovana je brojnim mutacijama gena koji kodiraju kontrakcijske proteine srčane sarkomere. Najčešći je opstruktivni tip u kojem je zahvaćen interventrikularni septum i posljedično izlazni trakt lijevog ventrikula uz nastanak gradijenta tlaka. Većina je pacijenata asimptomatska sve do uznapredovalog stadija bolesti pa često ostaje neprepoznata. Najčešći simptomi su zaduha u naporu, stenokardija, palpitacije, omaglice i sinkopa. Ehokardiografija je najznačajnija dijagnostička metoda. Asimptomatski pacijenti ne zahtijevaju terapiju. U farmakoterapiji simptomatskih pacijenata koriste se negativno inotropni lijekovi beta-blokatori i verapamil. Potrebno je odrediti čimbenike rizika iznenadne srčane smrti i pacijentima s povećanim rizikom omogućiti prevenciju ugradnjom kardioverterdefibrilatora. Kirurško liječenje uključuje septalnu mijektomiju i perkutanu septalnu ablaciju.

Suzana Maltar Delija

Rad prezentiran na 5. Kongresu Društva nastavnika opće/ obiteljske medicine, ožujak 2014.