Pa si mislim: tko su ti korumpirani i kako to samo dobro skrivaju? Većina kolegica i kolega koje poznajem imaju, kao i ja, kredit u „švicarcima“, stari auto i strepe kako će preživjeti idući mjesec. Naravno, većina isto tako ima 20 ili više pacijenata dnevno ( u zimskim mjesecima i do 70), četiri dežurstva mjesečno i plaću austrijskog komunalnog redara.

Sad je glavna tema koliko će liječnika otići iz Hrvatske nakon što smo ušli u EU. Kao, nema problema, neka idu, doći će neki drugi iz još bjednijih zemalja. Koga briga, od liječnika nikakve koristi.

I nekako uvijek je prisutan taj ambivalentni stav prema liječnicima. Ljudi uživaju nad svakim tračem o pogreškama liječnika koji se masno tiskaju u novinama i kimaju glavom: da, da, misle kako su nešto posebno, a nisu.

Je, stvarno. Kada vas razmrskane u prometnoj dovedu dežurnom kirurgu i samo vas golemo znanje, predanost, hladnokrvnost i prave odluke održe na životu protiv svake vjerojatnosti, onda sasvim promijenite mišljenje o liječnicima.

Ili kada vam dijete „zakuri“ na 410 C u tri u noći (pitajte mene) pa letite na hitnu jer ste potpuno izbezumljeni. Čitate u čekaonici neki fini žuti tjednik koji objašnjava kako su liječnici „korumpirana stoka“? Sumnjam.

Oduvijek je bilo tako. Dobar liječnik/liječnica ima iza sebe 18 do 20 godina službenog školovanja plus razne tečajeve, plus Internet svaki dan, plus stručnu literaturu i časopise, plus konzultacije s kolegama. Jedno dvadeset do trideset godina staža i desetke tisuća pacijenata i svaki je jednako važan kao onaj prije i poslije njega.

I pacijentima je to, u neku ruku, sasvim jasno. Da im život i zdravlje (jer svi na kraju završe kod liječnika) ovisi o nekome tko je sasvim isti (naizgled) kao i svako s nekim drugim zanimanjem samo s tisuću puta većim znanjem i odgovornošću.

Naravno, možete imati veću trenutnu odgovornost ako ste pilot ili kontrolor leta ili više znate ako ste znanstvenik.

Ali opet, liječnici su oduvijek imali poseban status i to je beskrajno iritantno ljudima koji ne razumiju zašto je to tako. No, sigurno da puno studenata upisuje medicinu upravo zbog tog statusa i mnogo ih i diplomira s istim ambicijama. No od diplome do vrsnog liječnika je dug put i to dobro znaju i liječnici i pacijenti.

I zato nas vole i cijene i mrze i preziru.

Ide u rok službe i ne da se naplatiti ili kompenzirati novcem.

To je jednostavno tako.

Problem zapravo uopće nije tipično liječnički. U svijetu u kojem živimo, barem u mom kvartu, sa sličnim problemom se susreću arhitekti, automehaničari, kuhari, frizeri i stotine drugih zanimanja. Nepoštivanje struke. Svi smo mi arhitekti i automehaničari.

I liječnici.

Ako vas nešto zaboli u prsima budite sigurni da će vam susjed, inače vrsni ekonomist, dati neki razuman savjet kako ublažiti ili eliminirati bol i nelagodu.

Takvi smo, što možemo.

Ali, na kraju, netko ipak mora odraditi posao.

Vidimo se u ordinaciji.