Amerikanci su službeno debljinu proglasili bolešću. Nije niti čudo. Nije debljina samo stvar ljepote ili udobnosti. Debljina uzrokuje organizmu silnu štetu. Jednostavno nismo stvoreni nositi deset, petnaest ili više kilograma suviška.

Uvijek nabrajam svojim pacijentima faktore rizika za kardiovaskularne bolesti, kažem im kako se ti faktori ne zbrajaju nego MNOŽE i nikad ne znam što bih prvo navela:

pušenje, debljina, visoki krvni tlak, dijabetes, stres, nedostatak fizičke aktivnosti, alkohol, loša prehrana.

Pa sve je to već toliko poznato i možete naći informacije u svim novinama, svakom tjedniku, časopisu, i brda podataka na Internetu. Tisuće savjeta, milijuni fantastičnih dijeta za mršavljenje, a rezultat je – sve deblja nacija.

Ne američka. Naša! Tu smo negdje u vrhu ljestvice. Nevjerojatno s obzirom da smo dijelom mediteranska zemlja, u društvu s Kretom i Francuskom, a oni su među najmršavijima i s najmanje kardiovaskularnih problema.

Također sam se naslušala bajki tipa – „ja ništa ne jedem i vidite…, ja imam poremećaj metabolizma, ja imam poremećaj hormona, ja imam emocionalni poremećaj, to mi je od ostalo od trudnoće (a „dijete“ upravo upisuje Ekonomiju!), pojedem samo salaticu i debljam se…“?

Ma, dajte. Matematika je vrlo jednostavna: ako unosite više nego trošite – debljate se. Točka!

Ili još jednostavnije, „žderete“ previše.

Na žalost, nije sve niti u količini. Jasno je da se nećete udebljati ako jedete tri kila kupusa svaki dan. Ali svakodnevno bečki s pomfritom, kruh, kremšnita i dvije pive na kraju učiniti će vas pretilim i bolesnim do kraja mjeseca.

Dobro, ovo je slobodna zemlja, možete biti pretili ako želite, ali iz mojeg dugogodišnjeg iskustva mogu zaključiti: debljina i pretilost su simptom i bolest.

Simptom poremećenog načina života u kojem hranom kompenziramo stres, frustracije, socijalnu i financijsku nesigurnost, nedostatak ili krivo gospodarenje vremenom, a bolest jer svi organi, kosti, zglobovi, ligamenti, probava, krvožilni sustav i naše samopouzdanje velikom brzinom odlaze u nepovrat… A ponašanje ovisnika o hrani je sasvim usporedivo s navikama prosječnog narkomana ili barem pušača.

U tome nam veselo pomaže prehrambena industrija koja proizvodi i reklamira nepregledne količine prerađene hrane pune šećera, soli, konzervansa i aditiva koji zajedno izazivaju ovisnost. Ujedno, imamo sve manje vremena i znanja za svakodnevno skuhati sebi i svojoj obitelji pristojan obrok.

Znamo da nam škodi, znamo da nas ubija, neudobno je i boli no ustrajemo godinama u prejedanju i debljanju iako smo svjesni da postoji način kako smršaviti i sve informacije su nam lako dostupne.

Uz to još i pijemo premalo vode, što nije čudo jer je loša i neukusna pa to nadoknađujemo raznim sokovima, gaziranim pićima, alkoholom i sličnim napitcima iz kojih naš organizam pokušava izvući čistu vodu koja mu treba za normalno funkcioniranje.

Ono što je sasvim neprihvatljivo je to što jednako tako hranimo svoju djecu koja tako stječu navike kojih će se osloboditi još teže nego mi. Pogledajte samo porast slučajeva dijabetesa kod djece što je neposredni rezultat loše prehrane. I pogledajte malo po ulici koliko ima pretile djece. To je jednostavno strašno i neprihvatljivo.

I mogu ovdje nabrajati ono što sam već sto puta napisala, što jesti, koliko jesti, što kombinirati s čime, a što ne, ali ostaje ono suštinsko i važno pitanje:

želite li stvarno biti zdraviji, mršaviji, vitalniji i živjeti duže i kvalitetnije?

Jer dok na to pitanje nemate odgovor svi recepti, savjeti i upozorenja su beznadežno beskorisni.