Poticaj za ovo istraživanje je bila velika prevalencija dijabetesa tipa 2 kod žena u postmenopauzi. Izravan utjecaj rane menopauze može biti relevantan za prevenciju dijabetesa u žena. Tako rana menopauza može biti faktor koji treba uzeti u obzir prilikom probira na dijabetes ili izravne prevencije.

Ova studija je prva prospektivna studija koja istražuje povezanost između godina prolaska kroz menopauzu i reproduktivnog razdoblja te njihovom povezanošću s razvojem dijabetesa.

U odnosu na žene u dobi od 50 do 54 godine, žene koje su bile mlađe od 44 godine u trenutku prolaska kroz menopauzu imale su veći rizik za razvoj dijabetesa tipa 2, dok je taj rizik znatno manji za žene koje su prošle kroz menopauzu nakon 55 godina.

Također je utvrđeno da je kraća reproduktivna dob, definirana kao godine od menarhe do menopauze, povezana s povećanim rizikom za razvoj dijabetesa tipa 2.

Razlozi za tu povezanost nisu jasni, ali mogu biti utjecaj estrogena i/ili menopauzalni pomak prema androgenima. Alternativno, rana menopauza može biti marker preranog starenja.

Dodatna analiza koja je uzela u obzir faktore kao što su opseg struka, indeks tjelesne mase, pušenje, hipertenzija, hiperlipidemija i upotreba hormonske nadomjesne terapije, ne pokazuje značajnu varijaciju u rezultatima niti ograničava analizu na žene koje nisu imale histerektomiju i/ili odstranjivanje jajnika. Rezultati su bili slični u svih osam zemalja u kojima je studija provedena.

Ova je studija klinički vrlo važna jer je rana menopauza bolji marker za dijabetes tipa 2 nego izloženost endogenim estrogenima. Žene koje prolaze kroz menopauzu prije četrdesete godine pripadaju skupini s visokim rizikom za probir na dijabetes, no broj žena koje prolaze kroz menopauzu upravo u tim godinama je relativno mali.