Autor studije fokusirao je svoje istraživanje na hipokampus - područje mozga zaduženo za pamćenje i učenje.
Istraživanje je provedeno na miševima koji su podijeljeni u dvije skupine, jednoj skupini osiguran je neograničen pristup niskomasnoj hrani, a drugoj je osiguran neograničen pristup visokomasnoj, visokokaloričnoj hrani.

Kada su miševi postavljeni pred određeni problem, oni, koji su postali pretili uslijed konzumacije visokomasne, visokokalorične hrane, puno su lošije rješavali probleme u odnosu na ne-pretile miševe. Isto tako, pretilim miševima koji su konzumirali visokokaloričnu hranu, prema istraživačima, narušene su i određene funkcije hipokampusa.

Kada bi se rezultati istraživanja primjenili na ljude, to bi značilo je da prehrana bogata zasićena masnoćama i jednostavnim šećerima utječe na sposobnost hipokampusa da koči neželjene misli - primjerice one o visokokaloričnoj hrani, uslijed čega će pretile osobe „uporno" konzumirati spomenutu hranu i pri tome se neće zaustaviti kod količine koja bi se smatrala razumnom.