Na osnovi nekih parametara stanja mentalnog zdravlja i organizacije psihijatrijske službe u Hrvatskoj, predviđaju se aktivnosti koje će unaprijediti stanje mentalnog zdravlja i organizaciju psihijatrijske službe. Posebno se cilja na preventivne aktivnosti te zaštitu ciljanih skupina stanovništva. U radu se naglašava da je ova strategija planirana i predložena, a da psihijatrijska struka u njoj nije, ili jeste minimalno, sudjelovala. S obzirom da u projektu, ipak, nisu sudjelovali psihijatri - oni koji su u svakodnevnom kontaktu s psihijatrijskim bolesnicima i koji
rade u sustavu psihijatrijske zdravstvene službe, unatoč nekim dobrim rješenjima, nije realno očekivati da bi se strateški ciljevi zaštite mentalnog zdravlja u navedenom razdoblju ostvarili.

Organizacija hrvatske psihijatrijske službe velikim je dijelom posljedica slučajnih događanja u povijesti hrvatske psihijatrije (npr. sve psihijatrijske bolnice, osim Vrapča, nastale su slučajno jer su se tamo gdje su one sada nalazili neke objekti koje je bilo moguće iskoristiti za smještaj psihijatrijskih bolesnika). Ni radikalni rezovi u mreži zdravstvenih ustanova početkom 90-ih godina nisu ništa promijenili. Na osnovi odlaganja rješenja, ali i u okolnostima opće ratne i
poratne društvene klime, u psihijatrijskim redovima su se javile neke etičke dvojbe koje nisu prevladane, a neka zbivanja u hrvatskoj psihijatriji etički su teret na leđima hrvatskih psihijatara, pa i hrvatskih psihijatrijskih udruga i ustanova. Donošenjem Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama krajem 1990-ih godina u Hrvatskoj se dogodio značajan pomak na planu zaštite prava duševnih bolesnika.

Na kraju se naglašava, a to proizlazi iz cijelog prikaza, da je rad na zaštiti i unapređenju mentalnog zdravlja vezan uz stalne organizacijske, etičke i medikolegalne izazove.