Rad prikazuje promjene parametara vitalne statistike u razdoblju 1952. – 2013. godine na području općine Velika Kopanica. Zdravstvena stanica u Velikoj Kopanici osnovana je 1929., u promatranom razdoblju stalno radi tim liječnika opće prakse (dva od 1991.), od sedamdesetih godina 20. stoljeća i stomatolog, te postoji ljekarna i patronažna služba. Boljim prometnim povezivanjem dostupnija je i sekundarna zdravstvena zaštita.

Nakon Drugog svjetskog rata postoji značajna imigracija. Sedamdesete obilježava emigracija u gradove i inozemstvo. Nakon Domovinskog rata dio prognanika i izbjeglica ostaje u Kopanici. Početkom ekonomske krize 2008. ponovno započinje iseljavanje, uglavnom u inozemstvo.

U razdoblju demografske tranzicije, padaju stope nataliteta s 25‰ na 13‰, dok one mortaliteta variraju između 10‰ i 15‰. Od 2000. godine prirodni prirast je negativan. Prosječna dob umrlih raste od 45,5 godina do 76,6 godina, sve tješnje se grupirajući u starijim dobnim skupinama. Rana neonatalna smrtnost, perinatalna smrtnost i mortalitet dojenčadi od 1970. godine blizu su nuli. Smrti djece predškolske i školske dobi su od 1970. godine sporadične.

Opći napredak i dostupnost zdravstvene zaštite produljio je životni vijek i 85% umrlih je u dobi nakon radnoga vijeka (65 godina), što predstavlja ekonomski doprinos zdravstvenog sustava zajednici.

Organizaciju primarne zdravstvene zaštite potrebno je prilagoditi potrebama populacije koja je sve starija (20% starijih od 65 godina), koju karakterizira multimorbidnost kroničnih stanja, velik udio samačkih i staračkih kućanstava, uz reduciranu zaštitnu ulogu obitelji i u uvjetima višegodišnje ekonomske krize. Osim stručnoga rada u ordinaciji, sve je potrebniji stručni rad liječnika i medicinskih servisa u kući bolesnika, te intervencija zajednice u rješavanju nemedicinskih potreba.

Josip Buljan; Specijalistička ordinacija opće medicine, Velika Kopanica