Cilj Ocijeniti učestalost roditeljskog davanja antipiretika djeci s upalama gornjega dišnoga sustava bez dogovora s liječnikom i usporediti epidemiološka i klinička obilježja djece koja su uzimala antipiretike i djece koja ih nisu uzimala.

Postupci Proveli smo prospektivno opservacijsko istraživanje u 3 pedijatrijske klinike u Zagrebu, Hrvatska, od ožujka do lipnja 2002. U istraživanje je uključeno 171 dijete u dobi od 2 do 14 godine sa simptomima i znakovima upala gornjega dišnoga sustava koji su trajali više od 2 dana i vrućicom iznad 38°C koja je trajala više od 2 dana. Prikupili smo podatke o uporabi antipiretika, demografskim i epidemiološkim obilježjima i kliničkim znakovima i simptomima.

Rezultati Antipiretici, uglavnom paracetamol, primijenjeni su u 29,8% djece. Njihova uporaba bila je rjeđa u djece koja su išla u vrtić (49% djece koja su uzimala antipiretike i 70% djece koja su nisu uzimala antipiretike, P=0,014) i u djece s ponovljenim upalama gornjega dišnoga sustava (33,3% djece koja su uzimala antipiretike i 55,8% djece koja nisu uzimala antipiretike, P=0,008). Međutim, bila je češća u djece s nedavnom upalom u obitelji (33,3% djece koja su uzimala antipiretike i 7,5% djece koja su nisu uzimala antipiretike, P<0,001). Većina simptoma i znakova upale bila je znatno manje izražena u djece koja su uzimala antipiretike.

Zaključak Uporaba antipiretika korelirala je s manje izraženim znakovima i simptomima upale, što upućuje na njihovo protuupalno djelovanje, ali i s negativnim posljedicama kao što je letargija. Nužno je obrazovati roditelje o pozitivnim i negativnim aspektima uporabe antipiretika i odabiru najboljeg antipiretika.

Tea Andabaka, Tina Globočnik, Dalibor Vukelić, Susanna Esposito, Bruno Baršić