Victoire Leroy s Albert Einstein College of Medicine u Bronxu u New Yorku i suradnici ispitivali su povezanost poremećaja spavanja s incidentnim i prevladavajućim MCR-om u starijih osoba. MCR je definiran kao kognitivne tegobe prijavljene u standardiziranim upitnicima i spora brzina hoda zabilježena na elektroničkoj traci za trčanje. 445 sudionika koji su ušli u istraživanje kategorizirano je kao osobe koje dobro ili loše spavaju na temelju procijenjenog rezultata ispunjavanja upitnika: Pittsburgh Sleep Quality Index (PSQI).

Istraživači su otkrili da je 36 od 403 sudionika bez MCR-a na početku razvilo incidentni MCR tijekom prosječnog praćenja od 2,9 godina. Rizik za incidentni MCR bio je viši za one koji loše spavaju nego za one koji dobro spavaju (prilagođeni omjer rizika, 1,6; 95-% interval pouzdanosti, 0,7 do 3,4). Od sedam komponenti PSQI, samo je dnevna disfunkcija povezana sa spavanjem (pretjerana pospanost i slabiji entuzijazam) bila značajno povezana s MCR-om u potpuno prilagođenim modelima (prilagođeni omjer rizika, 3,3; 95-% interval pouzdanosti, 1,5 do 7,4). Nije uočena povezanost prevladavajućeg MCR-a s lošom kvalitetom sna.

Pretjerana i prevelika dnevna pospanost je povezana s većim rizikom od incidentnog MCR-a i potrebno ju je dodatno ispitati kao faktor rizika koji se potencijalno može promijeniti.