Cilj: Hiperkalijemija je zbog svojih posljedica i pratećeg mortaliteta hitno stanje koje treba što ranije prepoznati i započeti s liječenjem. Ovaj rad objavljen u časopisu Medicina Fluminensis, ima za cilj prikazati dio dostupne dijagnostike i metode liječenja hiperkalijemije, ali i ukazati na nelogičnosti osiguravajućeg društva koje indirektno mogu dovesti do fatalnih posljedica za bolesnike.

Prikaz slučaja: Bolesnik prikazan ovim radom pravovremeno je stigao u Objedinjeni hitni bolnički prijam gdje mu je zbog prisutne simptomatologije i nalaza elektrokardiograma postavljena sumnja na hiperkalijemiju. Navedeno je u kratkom vremenu potvrđeno uređajem point of care te je započeto liječenje. Incijalno se liječenje sastojalo od odgovarajuće medikamentozne terapije i transkutane elektrostimulacije, a zatim je postavljen privremeni elektrostimulator srca i provedena hitna dijaliza. Kasnije se heteroanamnestički doznalo da je bolesnik zabunom uzimao dvije vrećice kalijeva citrata ujutro i navečer, što je posljedično dovelo do jatrogene hiperkalijemije. Na otpusnom pismu, samo četiri dana pred navedeni događaj, uz preostalu terapiju naveden je nezaštićeni naziv lijeka Kalinora: kalijev citrat / kalijev hidrogenkarbonat 2/2 g 2 eff. i 1 eff. naizmjenično dnevno. Bolesnik je masu efervete protumačio kao propisanu jutarnju i večernju dozu, a liječnik obiteljske medicine prethodno je zamijenio propisanu formulaciju kalijevim citratom koji proizvodi JGL.

Zaključak: Jatrogena hiperkalijemija jest rijetko stanje, ali kao i brojne druge komplikacije može nastati zbog pogrešnog uzimanja propisane terapije. Kako bi adherentnost bolesnika bila bolja, treba razmotriti uporabu zaštićenih naziva lijekova koji su bolesnicima razumljiviji. Liječnik obiteljske medicine ili ljekarnik svakako moraju propisati i izdati neki od zaštićenih oblika lijeka, stoga se nameće pitanje zašto to nije dopušteno bolničkom liječniku.

Matko Spicijarić, Vjekoslav Tomulić