Seema Banerjee sa Sveučilišta Johns Hopkins u Baltimoreu i suradnici istraživali su povezanost pojedinih elemenata u kućnom okruženju i tjelesnu aktivnost pacijenata s oštećenjem vida. Analiza je obuhvatila 153 ispitanika u dobi od 60 i više godina sa sumnjom na glaukom i primarni glaukom.

Istraživači su otkrili da su za svaki porast od 0,1 log jedinice u prosječnoj izmjerenoj kućnoj rasvjeti sudionici imali tendenciju učiniti više koraka u danu (omjer stope [RR], 1,05; 95 % interval pouzdanosti [CI], 1,00 do 1,10) i imali su brži prosjek vršnog dnevnog ritma (RR, 1,03; 95 % CI, 1,01 do 1,05). Bolje osvjetljenje doma također je pokazalo bolji trend nesedentarnog ponašanja i veći broj minuta provedenih u kretanju (RR, 1,04; 95 posto CI, 1,00 do 1,07), s prosječnim trajanjem aktivnosti (β = 0,03) i fragmentacijom aktivnosti (β = -0,06). Istraživači nisu uočili nikakav rizik ili opasnost povezanu s kretanjem i aktivnostima u kući (koraci: RR, 1,14; 95 % CI, 0,96 do 1,34; vršni ritam: RR, 1,00; 95 % CI, 0,93 do 1,08; i vrijeme kada se nije provelo u sjedenju: RR, 1,11 ; 95 % CI, 0,98 do 1,26).

Potrebne su daljnje prospektivne studije kako bi se potvrdilo mogu li modifikacije unutar doma poboljšati tjelesnu aktivnost u kućnim uvjetima i smanjiti sedentarno ponašanje.