Održanim predavanjima o zdravim stilovima života, očuvanju i unaprjeđenju mentalnog zdravlja, aktivnostima slobodnog vremena te značaju tjelesne aktivnosti na otvorenom nastavljena je suradnja s Udrugom slijepih Zagreb, kao dio projekta „Edukacijom i savjetovanjem do zaštite zdravlja slijepih osoba“. Smanjena pokretljivost, istovremena prisutnost višestrukih oštećenja i način života mogu znatno utjecati na zdravlje i kvalitetu života slijepih i slabovidnih osoba. Povećan rizik za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti dodatno je naglašen zbog mogućih poteškoća u komunikaciji, socijalnoj izolaciji ili distanci, ograničenju u razumijevanju. Stoga je i važan dio psihosocijalne prilagodbe slijepih i slabovidnih osoba upravo razvoj pozitivne slike o sebi, koja predstavlja niz stavova koje osoba ima o sebi, a koji mu pomažu oblikovati identitet i jačaju samopoštovanje. Oštećenje vida samo po sebi ne mijenja osobnost čovjeka, već mijenja način kako se osoba doživljava. Tek kada pojedinac prihvati oštećenje, spreman je dalje uspješno nastaviti sa svojim životom, postavljati ciljeve i planove za budućnost, uključiti se u društvo.

Na mentalno i tjelesno zdravlje pojedinca velik utjecaj ima i uključivanje u različite prilagođene aktivnosti slobodnog vremena, čija svrha je opuštanje, razonoda, druženje, relaksacija, kretanje. Slijepe i slabovidne osobe mogu kvalitetno provoditi svoje slobodno vrijeme, mnoge su im društvene igre prilagođene (šah, Čovječe ne ljuti se, Domino…), kao i različite vrste tjelesne aktivnosti (govorni pikado, gimnastika, joga, planinarenje…). Uključivanje u različite aktivnosti omogućit će kvalitetniji život slijepim i slabovidnim osobama i uspješniju socijalnu integraciju u zajednici.

Za svaku aktivnost na otvorenom potrebno je planirati više vremena za provedbu, pridržavanje mjera opreza, osobito prilikom nepovoljnih vremenskih prilika (vrućine, hladnoća), primjerena komunikacija uz pružanje dodatnih informacija za uspješno snalaženje u novonastalim situacijama ili okolini, videći pratitelj/asistent/volonter koji pruža uslugu osobne asistencije te ima odgovarajuće vještine, znanja i sposobnosti za pružanje usluga pratnje i pomoći osobi s oštećenjem vida, sukladno njezinim potrebama. Korisnici i djelatnici Udruge slijepih Zagreb, članovi planinarskog društva, podijelili su i svoja iskustva i doživljaje s organiziranih izleta jer, bez obzira na vrstu invaliditeta ili zdravstvene poteškoće, svaka se osoba može uputiti na planinarski izlet koji je u skladu sa psihofizičkim sposobnostima i osobnim sklonostima. Tempo kretanja potrebno je prilagoditi mogućnostima svakog sudionika, ovisno o preostalim sposobnostima, vrsti teškoća, težini invaliditeta, ograničenjima, dobi i kondiciji, uz međusobno razumijevanje i strpljenje između osobe s invaliditetom i njezine pratnje. Feručo Lazarić navodi „Da bi se u planinarenju uživalo, treba biti u dobroj fizičkoj kondiciji. Fizička kondicija traži redovitu tjelesnu aktivnost. Tjelesna aktivnost traži normalnu tjelesnu masu. Normalna tjelesna masa traži pravilnu i zdravu ishranu. Zbroj svih tih čimbenika rezultira zdravljem kao najvećim blagom koje čovjek može posjedovati“.

Tjelesna neaktivnost predstavlja sve veći problem za razvoj prekomjerne tjelesne mase i debljine koje su značajan rizik za razvoj kroničnih nezaraznih bolesti. Najčešće je rezultat „sjedilačkog“ načina života, ali i nedovoljne informiranosti o važnosti tjelesne aktivnosti  te je postala jedan od vodećih zdravstvenih prioriteta zbog velikog broja nedovoljno aktivnih osoba. Svjetska zdravstvena organizacija izdala je preporučene razine tjelesne aktivnosti za sve dobne skupine, uz napomenu kako svaka tjelesna aktivnost mora biti u skladu sa zdravstvenim stanjem i funkcionalnim sposobnostima pojedine osobe, kako bi se provodila na siguran i učinkovit način. Ljepota prirode može se osjetiti i drugim osjetilima, ne samo vidom, i u njoj uživati obrativši pažnju na mirise, zvukove, okuse i dodire.