Koje su glavne indikacije za transplantaciju jetre u zemljama s visokim dohotkom?

U zemljama s visokim dohotkom došlo je do strmoglavog pada broja pacijenata stavljenih na listu čekanja zbog infekcije virusom hepatitisa C (HCV) od uvođenja antivirusnih terapija s izravnim djelovanjem. Alkoholna bolest jetre i steatoza (masna jetra) zbog metaboličke disfunkcije, poznata ranije kao nealkoholna masna bolest jetre, postale su glavne indikacije za transplantaciju jetre.

Kako se u svijetu formiraju liste za transplantaciju jetre, isključivo na temelju hitnosti?

U SAD-u, određivanje prioriteta pacijenata koji čekaju transplantaciju od preminulih darivatelja vodi se saveznim konačnim pravilom za transplantaciju, koje nalaže da transplantacijski centri moraju dodijeliti jetru darivatelja na temelju najveće hitnosti. Istovremeno negiraju postojeće nejednakosti na temelju vremena čekanja ili geografskog položaja. Rezultati modela MELD i PELD bili su glavni alati za određivanje prioriteta pacijenata na listi čekanja. Nasuprot tome, u Ujedinjenom Kraljevstvu jetra preminulih darivatelja dodjeljuje se od 2018. prema očekivanoj koristi za pacijenta, a ne prema hitnosti.

Koje se strategije trenutno koriste kako bi se proširila baza dostupnih jetara za transplantaciju?

Većina jetara preminulih darivatelja potječe od osoba na održavanju života koje imaju ireverzibilnu cerebralnu ozljedu i ozljedu moždanog debla (proglašenu moždanu smrt). Jedna od strategija za proširenje baze korisnih jetara donora je korištenje, u pažljivo odabranim okolnostima, organa preminulih donora zaraženih HCV virusom ili virusom ljudske imunodeficijencije. Druga strategija je donacija nakon cirkulatorne smrti, pri čemu se smrt proglašava na temelju prestanka cirkulacijske i respiratorne funkcije kod pacijenata koji zadržavaju funkciju moždanog debla, unatoč teškoj, ireverzibilnoj neurološkoj ozljedi.

Postoji hitna potreba za povećanjem broja dostupnih jetara za transplantaciju dječjoj populaciji, posebno dojenčadi. S obzirom na sposobnost jetre da se regenerira, jedna strategija koja se čini korisnom je da se jetra preminulog donora podijeli na dva alografta, obično s jednim dijelom presađenim u malo dijete, a drugim u odraslu osobu.

Kakav je trenutni postupak s doniranom jetrom prije transplantacije?

Standard je bio ispiranje organa preminulog darivatelja otopinom za konzerviranje na 4°C, kako bi se smanjili metabolički procesi u stanici, a zatim transport organa do mjesta transplantacije u uvjetima statične hladnoće skladištenja. Opisani postupak se provodio više od 30 godina. Iako je statično hladno skladištenje učinkovito, stalna hladna ishemija dovodi do mitohondrijskih promjena, uključujući smanjeno stanično disanje i nakupljanje sukcinata i NADH s popratnim smanjenjem ATP-a. Tijekom reperfuzije, oslobađaju se iz mitohondrija reaktivne vrste kisika, što dovodi do daljnjeg oštećenja stanica. Nasuprot tome, strojnom perfuzijom prije implantacije želi se osigurati bolja kvaliteta tkiva i produžiti vrijeme očuvanja i smanjenja stope odbacivanja. Strojna perfuzija jetre donora oksigeniranim otopinama može ublažiti ishemijsko-reperfuzijsku ozljedu i omogućiti uspješnu transplantaciju jetre kod koje se očekuje veći rizik. Dvije ex vivo strategije strojne perfuzije koje se trenutno koriste su hipotermna strojna perfuzija i normotermna strojna perfuzija. Normotermna strojna perfuzija jetre davatelja pumpa oksigeniranu, ABO-kompatibilnu krv na 37°C istovremeno kroz arteriju i venu portae. Ovaj pristup je doveo do značajnog smanjenja rane disfunkcije alografta i bilijarnih striktura ishemijskog tipa, u usporedbi sa hladnim skladištenjem.