Schroder i suradnici (Duke University Medical Center, Durham, North Carolina, SAD) uspoređivali su kliničke ishode primatelja koji su primili srce od darovatelja nakon cirkulacijske smrti (DCD) održavanih pomoću prijenosne izvantjelesne perfuzije s ishodima transplantacije srca doniranog nakon moždane smrti (DBD). Srca su transplantirana u ukupno 180 bolesnika, od kojih je 90 dobilo srce nakon cirkulacijske, a 90 nakon moždane smrti. Ukupno 166 transplantiranih primatelja bilo je uključeno u primarnu analizu liječenja (80 koji su primili srce od DCD-a i 86 od DBD-a).

Prilagođeno 6-mjesečno preživljenje u liječenoj populaciji iznosilo je 94 % u primatelja srca od DCD-a, u usporedbi s 90 % u primatelja srca od DBD-a (P < 0,001). Nije bilo značajnih razlika među skupinama u srednjem broju ozbiljnih nuspojava povezanih s presadbom srca po bolesniku 30 dana nakon transplantacije.

Od 101 srca DCD-a koja su sačuvana perfuzijskim sustavom, 90 ih je uspješno transplantirano prema kriterijima za laktatni trend i ukupnu kontraktilnost donorskog srca, što je rezultiralo ukupnim 89-postotnom iskorištenosti. Više bolesnika koji su primili srce od DCD-a imalo je umjerenu ili tešku disfunkciju primarnog presatka (22 %) od onih koji su primili srce od DBD-a (10 %). Međutim, otkazivanje presatka koje je rezultiralo ponovnom transplantacijom dogodilo se u dva (2,3 %) bolesnika koji su primili srce od DBD-a, za razliku od bolesnika koji su primili srce od DCD-a, koji su bili bez otkazivanja presatka.

Istraživači primjećuju da je veća učestalost primarne disfunkcije presatka u skupini cirkulacijske smrti očekivana, s obzirom na razdoblje tople ishemije koje se javlja ovim pristupom, ali ističu da to nije utjecalo na preživljenje bolesnika ili presatka nakon 30 dana ili godine dana.

Primarna je disfunkcija presatka kada srce ne radi potpuno odmah nakon transplantacije, već mu je potrebna mehanička potpora. Ovo se događalo češće u skupini s DCD-om, ali je mehanička potpora bila privremena i općenito je potrebna dan ili dva.

MRI srca u primatelja prije otpusta iz bolnice pokazao je da srca s DCD-om nisu oštećenija od srca s DBD-om. Autori također izvješćuju da je bilo šest donorskih srca u skupini DCD u kojih je bilo protokolarnih odstupanja funkcionalne tople ishemije dulje od 30 minuta ili stalno rastuće razine laktata i da ta srca nisu pokazala primarnu disfunkciju presatka. 

Goran Augustin