Studija je imala za cilj identificirati ponašanja koja bi mogla predvidjeti tko bi mogao pobijediti izglede i održati dugoročni gubitak težine. 

Nalazi upućuju na to da su ljudi koji su održavali gubitak težine razvili vještine koje su im pomogle da se nose s žudnjom i da ne reagiraju jedenjem. Stalni samonadzor i prihvaćanje i uvažavanje tijela (sve veličine tijela su lijepe) bili su ključni elementi uspješnog održavanja mršavljenja.

Važno je, iako je 43% sudionika studije vratilo više od 2,3 kilograma tijekom ove jednogodišnje studije, oni su i dalje ostali na 18% ispod svoje početne težine, što ukazuje da su bili u velikoj mjeri uspješni u gubitku težine.

Dizajn studije i nalazi

Između 2019. i 2020. Weight Watchers pozvali su odrasle članove koji su održali gubitak težine od najmanje 9,1 kg tijekom najmanje 1 godine da sudjeluju u ovoj studiji.

Od 7025 sudionika koji su ušli u studiju, 4004 osobe (57%) koje nisu ispunile jednogodišnje upitnike i ostali s nevjerojatnom težinom bili su isključeni, ostavljajući konačni uzorak od 2843 sudionika.

Većina sudionika bile su žene (92%),  bijelci (95%), udani (92%) i fakultetski obrazovani. Imali su prosječnu dob od 56 godina.

U prosjeku, sudionici su imali indeks tjelesne mase (BMI) od 35,9 (pretilost 2. stupnja) na početku programa Weight Watchers i BMI od 26,7 kada su ušli u trenutno istraživanje.

Tijekom jednogodišnjeg praćenja, 57% sudionika održalo je istu težinu (unutar 2,3 kg) kao kada su se uključili u studiju, a 43% ih je dobilo ≥ 2,3 kg.

U prosjeku, osobe koje su održavale mršavljenje dobile su 0,4 kg. Osobe koje su dobile na težini dobile su 7,2 kg, ali su još uvijek bile 19,1 kg ispod težine koju su imale kada su započele program Weight Watchers.

Na početku, u usporedbi s osobama koje su dobile na težini, osobe koje su održavale gubitak težine bile su u prosjeku starije (58 naspram 52 godine), imale su niži početni BMI (26 naspram 28) i imale su dulje trajanje održavanja mršavljenja (4 naspram 3 godine).

Nakon 1 godine, oni koji su zadržali gubitak tjelesne težine imali su bolji samonadzor, psihološko suočavanje, strategije tjelesne aktivnosti, strategije odabira prehrane i navike u prehrani i tjelesnoj aktivnosti, te su manje započinjali s jelom u odsutnosti gladi.

Također su imali manje dezinhibicije, veću spremnost da ignoriraju želju i prihvate nagone za hranom, više su usmjereni prema budućnosti, više su svjesni, imali su pozitivnu sliku o tijelu i zadovoljstvo tijelom, bolje opće i mentalno zdravlje te manje tjelesne boli.