Virus KME je RNK virus iz porodice Flaviviridae, roda Flavivirinae, a javlja se u tri oblika – kao europski, sibirski i dalekoistočni podtip. Budući da prvog prenosi krpelj Ixodes ricinus (tzv. Šumski krpelj), druga dva krpelj Ixodes persulcatus, ovaj virus ubrajamo u arboviruse („atrhropod-borne virus“). U Hrvatskoj službeni broj prijavljenih slučajeva bolesti koju uzrokuje ovaj virus prethodnih deset godina seže od 4 do 45 oboljelih godišnje tj. 236 oboljelih u razdoblju od 2011. do 2021. godine. Ipak, moramo imati na umu da je većina infekcija asimptomatska, a one koje su simptomatske najčešće se manifestiraju kao samoograničavajuća nespecifična febrilna bolest (tzv. „sindrom gripe“) te kao takva ne upućuje kliničare na specifičnu dijagnostiku zbog čega je realna incidencija infekcije puno veća od prijavljene, kao što je slučaj i kod većine drugih infektivnih bolesti. Prepoznata endemska žarišta u Hrvatskoj su sjeverozapadna Hrvatska i područje Gorskog kotara.

Infekcija europskim podtipom je najčešće klinički blaža uz nižu smrtnost u odnosu na sibirski i dalekoistočni podtip te se procjenjuje da je asimptomatska u više od 70% inficiranih, a u ostalim slučajevima nakon inkubacije od najčešće 7-14 dana (raspon 1-28 dana) nastupa bolest bifazičnog tijeka. Tijekom prve, viremične faze najčešće se javlja vrućica, opći algički sindrom, leukopenija i trombocitopenija uz niže vrijednosti CRP-a. Slijedi par dana kliničkog poboljšanja nakon kojeg se može javiti druga faza bolesti koja je obilježena zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava (SŽS), što se može manifestirati kao meningitis, encefalitis (u sklopu kojeg često bude prisutan tremor i/ili ataksija), a može doći i do mijelitisa karakteriziranog parezama kojima prethode jaki bolovi u najčešće gornjim ekstremitetima. Zahvaćanje moždanog debla povezano je s lošijom prognozom. U toj, „neurološkoj-fazi“ često dolazi do leukocitoze viših razina CRP-a i ubrzane sedimentacije eritrocita, a dok je tek iznimno na samom početku moguć acelularan cerebrospinalni likvor (CSL), ipak je u velikoj većini slučajeva prisutna pleocitoza koja može u početku imati polimorfonuklearnu predominaciju koja ubrzo prelazi u limfocitnu. Kod europskog podtipa zabilježena smrtnost je oko 1 do 2%, a dio hospitaliziranih bolesnika nakon preboljele afekcije SŽS-a doživljava tzv. Postencefalitički sindrom tj. skup neuropsihijatrijskih posljedica različitog trajanja.

Budući da do infekcije dolazi već unutar par minuta od ugriza (za razliku od infekcije B. burgdorferi kojoj je za ulazak u domaćina najčešće potrebno dulje od 48 sati od ugriza), brzina uklanjanja krpelja nakon ugriza nije povezana sa smanjenim rizikom od infekcije. Prevenciji infekcije doprinosi nošenje dugih rukava, uvlačenje nogavica u čarape, korištenje repelenata krpelja, izbjegavanje kontakta s grmljem i niskim raslinjem te ležanja na tlu, temeljita inspekcija cijelog tijela i tuširanje nakon povratka iz prirode (ugriz krpelja obično nastupa nekoliko sati nakon što dođe na kožu). Također, potrebno je izbjegavanje konzumiranja nepasteriziranih mliječnih proizvoda.

U Hrvatskoj je dostupno inaktivirano cjepivo protiv infekcije KME koje se preporuča šumskim radnicima, vojnicima, lovcima, planinarima, izletnicima i turistima koji redovito ili povremeno borave u endemskim krajevima. Primarna vakcinacija se provodi u tri doze (u dobi od 1 do 15 godina 0.25 mL, u dobi od ≥16 godina 0.5 mL) – druga doza 14 dana do 3 mjeseca nakon prve, a treća 5-12 mjeseci nakon druge. Docjepljivanje („buster doze“) provodi se tri godine nakon treće doze te potom svake 3 godine za osobe starije od 60 godina, a svakih 5 godina za osobe mlađe od 60 godina. Zaštita se očekuje tjedan dana nakon druge doze tj. kod brze sheme cijepljenja zaštitnu imunost moguće je postići tri tjedna nakon prve doze. Dostupni podaci ukazuju na to da učinkovitost cjepiva za redovno cijepljenu populaciju iznosi između 96 i 99 posto.

Branimir Gjurašin