U našem podneblju prvi slučajevi pojavljuju se već u travnju, dok je maksimum pojavljivanja u srpnju. Broj oboljelih, osim o aktivnosti krpelja na nekom području, ovisi i o aktivnosti ljudi u prirodi na tom području - bolest najčešće pogađa odrasle osobe koje profesionalno borave u endemijskim područjima (npr. šumski radnici, poljoprivrednici) ili koji kao izletnici dolaze tamo u dodir s krpeljima pa ih oni svojim ubodom zaraze virusom. Sporadičnih slučajeva može biti tokom cijele godine. Poznate su dvije varijante bolesti. U Europi se pojavljuje srednjoeuropski krpeljni meningoencephalitis i blažeg je karaktera, dok je u Aziji teška, često s visokom smrtnošću, opisana kao dalekoistočni, istočni ili ruski proljetno-ljetni encephalitis.

Uzročnik i izvor zaraze

Uzročnik krpeljnog meningoencefalitisa (KME) je virus iz roda Flavivirusa, porodica Flaviviridae. Virus KME pripada skupini arbovirusa, tj. virusa što ih prenose člankonošci (artropodi). "Arbo" je akronim složen od prvih dvaju slogova engleskih riječi arthropod borne - prenošen člankonošcima. Kao prirodni rezervoar (izvor zaraze) KME virusa služe različite vrste malih šumskih glodavaca, zatim jež, krtica, te rjeđe ptice močvarice i šišmiši. Prenosilac virusa je krpelj, u našim krajevima je to šumski krpelj, Ixodes ricinus. Krpelj može biti zaražen u svim stadijima svog životnog ciklusa prilikom hranjenja na životinji kojoj se virus nalazi u krvi, a virus perzistira u krpelju do kraja njegovog života. Budući da je utvrđeno da se virus razmnožava u krpeljima i transovarijalno prenosi s jedne generacije krpelja na drugu (u krpeljima se održava u 2 do 3 generacije), krpelj služi i kao rezervoar (izvor) i kao prenosioc KME virusa. KME virus ima dva podtipa: a) središnje-europski i b) dalekoistočni.

Način prijenosa

Osnovni način prijenosa virusa KME je ubodom zaraženog krpelja. Za vrijeme hranjenja krpelj, preko sline, uzročnika unosi u organizam na kojem se hrani. Kod prijenosa zaraze sa zaraženog krpelja, bitno je vrijeme koje se krpelj nalazi pričvršćen na koži - rizik od infekcije je veći što je boravak krpelja na tijelu duži. Prijenos virusa s čovjeka na čovjeka nije poznat.

Zemljopisna rasprostranjenost i učestalost

Bolest se javlja endemijski - odnosno samo u prirodnim žarištima gdje postoje prirodni rezervoari virusa (mali glodavci) i njihovi prenosioci (krpelji). Pojavljuje se u području srednje i istočne Europe. U našoj zemlji najznačajnija prirodna žarišta nalaze se u sjevernoj i sjevernozapadnoj Hrvatskoj. Godišnje se u Hrvatskoj registrira 20 - 50 oboljelih od KME. Bolest se javlja sezonski, od proljeća do jeseni, što odgovara aktivnosti krpelja, a maksimum oboljelih bilježi se u lipnju i srpnju.

Klinička slika

Većina zaraženih uopće ne oboli. Ako se bolest razvije, klasična slika bolesti očituje se bifazičkim tokom. Prva faza javlja se poslije inkubacijskog perioda od 7 do 14 dana nakon uboda zaraženog krpelja. To je kratkotrajna febrilna bolest slična gripi - javljaju se opći znakovi infekcije: vrućica, glavobolja, klonulost. Često ostaje klinički neopažena. Ta prva faza traje oko tjedan dana, a slijedi opće poboljšanje, odnosno period latencije u trajanju od 4 do 10 dana. U drugoj, meningoencefalitičnoj fazi, koja se razvije tek kod manjeg dijela bolesnika, uz opće simptome (povišena temperatura, glavobolja, bolovi u različitim djelovima tijela ) javljaju se i znakovi infekcije središnjeg živčanog sustava, odnosno upale moždanih ovojnica (kočenje vrata, povraćanje, intenzivne glavobolje). Rijeđe dolazi i do upale mozga sa specifičnim znakovima: vrtoglavica, pospanost, tremor, paralize mišića i dr. Kod najvećeg broja bolesnika bolest ipak ima blagi tijek. Samo se u rijetkim slučajevima javljaju teži oblici s paralizom mišića ramenog pojasa, ruku i disanja.

Liječenje

Liječenje simptoma od strane središnjeg živčanog sustava se provodi u bolnici, posebno kod najtežih slučajeva.

Prevencija

a) opće mjere zaštite od krpelja

• nosite prikladnu odjeću i obuću prilikom boravka u prirodi (dugi rukavi i duge nogavice, zatvorene cipele) 
• uvlačenjem majice u hlače i hlača u čarape produžavamo put koji krpelj treba prijeći i povećavamo mogućnost njegovog pronalaženja tijekom njegovog kretanja 
• nošenjem odjeće svijetlih boja povećavamo mogućnost uočavanja krpelja uslijed boljeg kontrasta 
• pregledajte tijelo nakon povratka iz prirode 
• što prije odstranite krpelja ukoliko se ipak učvrstio u koži

b) specifična zaštita

Za prevenciju krpeljnog meningoencefalitisa (KME) postoji mogućnost specifične zaštite koja se provodi cijepljenjem. Time se postižemo da imunološki sustav osobe koja se cijepi, stvori specifična antitijela na virus KME. To je tzv. preekspozicijska zaštita, odnosno zaštita prije uboda krpelja.

Shema cijepljenja

Cijepljenje protiv KME preporuča se osobama koji profesionalno borave u prirodi (npr. šumari,), ili koje trajno ili povremeno borave u prirodi u području s endemskim KME (planinari, izletnici, rekreativci, lovci).

Osnovna imunizacija

1. cijepljenje

2. cijepljenje : 1-3 mjeseca nakon 1. cijepljenja

3. cijepljenje : 9-12 mjeseci nakon 2. cijepljenja

Obnavljanje cijepljenja : 3 godine nakon zadnjeg cijepljenja

Cjepivo se primjenjuje intramuskularno u području nadlaktice po shemi: 0,1 i 12, što znači da za punu zaštitu treba primiti tri doze cjepiva. Druga doza daje se nakon mjesec dana od prvog cijepljenja, a treća nakon godinu dana od drugog cijepljenja. Da bi se postigla imunizacija prije sezonske aktivnosti krpelja, 1. i 2. cijepljenje se preporuča sprovesti u zimskim mjesecima. Cijepljenje protiv KME preporuča se osobama koji profesionalno borave u prirodi (npr. šumari,), ili koje trajno ili povremeno borave u prirodi u području s endemskim KME (planinari, izletnici, rekreativci, lovci).

Trajanje zaštite

Zaštita koja se postiže osnovnom imunizacijom (3 cijepljenja) traje 3-5 godina, pa se treba docijepiti 3 godine nakon zadnjeg cijepljenja, kako bi se održala zaštitna razina titra antitijela.