Jesu li pacijenti s opsežnim moždanim udarom bili dobro zastupljeni u prethodnim ispitivanjima trombektomije?

Pokazalo se da je endovaskularna trombektomija učinkovitija u smanjenju onesposobljenosti od uoičajene medicinske skrbi u odabranih bolesnika s ishemijskim moždanim udarom zbog okluzije velikih cerebralnih žila. Međutim, u dosadašnjim ispitivanjima trombektomije nisu bili dovoljno zastupljeni bolesnici s opsežnim moždanim udarom dijagnosticiranom na nekontrastnoj kompjutoriziranoj tomografiji (CT) ili perfuzijskom prikazu. To je i razlog što do sada nije dobro potvrđena učinkovitost i sigurnost trombektomije u bolesnika s opsežnijih ishemijskim moždanim udarom.

Koje alate možemo koristiti za mjerenje volumena oštećenog tkiva kod bolesnika s moždanim udarom?

Procijenjeni opseg ishemijske promjene u akutnom moždanom udaru razlikuje se ovisno o metodi snimanja za mjerenje volumena infarktnog tkiva. Ishemijske promjene na CT-u bez kontrasta pojavljuju se kao područja hipodenziteta i procjenjuju se upotrebom semikvantitativnog mjerenja - Alberta Stroke Program Early Computed Tomography Score. Perfuzijsko oslikavanje identificira kvantitativni volumen mozga s kritično smanjenim protokom krvi koji se smatra nepovratno oštećenim, dok difuzijski ponderirana magnetska rezonancija otkriva volumen moždanog tkiva koji je zahvaćen citotoksičnim edemom.

Kakvi su rezultati trombektomije zajedno s medicinskom njegom kod opsežnog ishemijskog moždanog udara? 

Nakon 90 dana, prosječna vrijednost na modificiranoj Rankinovoj ljestvici bila je 4 (interkvartilni raspon, 3 do 6) u skupini s trombektomijom te 5 (interkvartilni raspon, 4 do 6) u skupini s medicinskom njegom. Wilcoxon–Mann–Whitney test bio je 0,60 (95% interval pouzdanosti [CI], 0,55 do 0,65) superiorniji za kombinaciju trombektomije i njege, a generalizirani omjer izgleda koji daje prednost endovaskularnoj trombektomiji bio je 1,51 (95% CI, 1,20 do 1,89; P<0,001). Funkcionalna neovisnost nakon 90 dana (rezultat na modificiranoj Rankinovoj ljestvici od 0 do 2) primijećena je u 20,3% bolesnika u skupini s trombektomijom i u 7,0% bolesnika u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 2,97; 95). % CI, 1,60 do 5,51). Samostalno kretanje (rezultat na modificiranoj Rankinovoj ljestvici od 0 do 3) nakon 90 dana zabilježeno je u 37,9% bolesnika u skupini s trombektomijom i u 18,7% bolesnika u skupini s medicinskom skrbi (relativni rizik, 2,06; 95% CI, 1,43 do 2,96). Rezultati za druge sekundarne ishode općenito su podržavali rezultate primarne analize. Rano neurološko pogoršanje dogodilo se u 44 bolesnika (24,7%) u skupini s trombektomijom i u 27 bolesnika (15,5%) u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 1,59; 95% CI, 1,03 do 2,45).

Koji su sigurnosni ishodi ispitivanja?

Simptomatsko intrakranijalno krvarenje zabilježeno je kod 1 bolesnika (0,6%) u skupini s trombektomijom i kod 2 bolesnika (1,1%) u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 0,49; 95% CI, 0,04 do 5,36). Nakon 90 dana umrlo je 68 od 177 pacijenata (38,4%) u skupini s trombektomijom i 71 od 171 bolesnika (41,5%) u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 0,91; 95% CI, 0,71 do 1,18). Proceduralne komplikacije javile su se u 33 bolesnika (18,5%) u skupini podvrgnutoj trombektomiji.