Premda se moždani udar uglavnom javlja u osoba starijih od 65 godina, ipak ne predstavlja rijetkost niti u mlađoj pa i dječjoj životnoj dobi. U mlađoj populaciji tradicionalni čimbenici rizika kao hipertenzija, hiperlipidemija ili kardiovaskularne bolesti manje su zastupljeni. Prognoza stanja kod osoba mlađe životne dobi nakon preboljelog moždanog udara značajan je podatak s obzirom na to da se očekuje duže preživljenje nego kod osoba starije životne dobi. Mlađe osobe imaju manje tjelesno oštećenje i manju smrtnost nakon moždanog udara u usporedbi s populacijom starijih osoba, ali psihosocijalne i ekonomske posljedice potencijalno su značajnije. Glavni ciljevi rehabilitacije nakon moždanog udara su prevencija kontraktura i embolija, optimalno zbrinjavanje specifičnih medicinskih problema i osiguravanje psihološke pomoći i podrške bolesnicima i njihovim obiteljima. Rehabilitaciju treba započeti što je ranije moguće s multidisciplinarnim timom. Jedini ispravni cilj u rehabilitaciji takvih bolesnika je što bolja i brža reintegracija u obitelj i zajednicu te povratak na posao ako je to ikako moguće. Njegovatelje koji vode skrb o osobama nakon moždanog udara trebamo promatrati poput pravih pomoćnika na terenu. Nažalost, te osobe podložne su sindromu izgorjelosti te ih isto tako trebamo promatrati i kao pacijente. Rano prepoznavanje sindroma izgorjelosti njegovatelja kao i pravovremena podrška toj osobi i skrb za nju značajno utječe na poboljšanje kvalitete rehabilitacije oboljeloga. Zasad je naglasak na prvih šest mjeseci rehabilitacije nakon moždanog udara, ali novija istraživanja potvrđuju da je to kontinuiran proces karakteriziran usponima i padovima, periodima stabilnosti, ali i periodima nepouzdanosti situacije.

 

Predavanje održano na 6. Kongresu Društva nastavnika opće/obiteljske medicine, Zagreb, ožujak 2015.