Pokazalo se da žene hospitalizirane zbog plućne embolije (PE) imaju nepovoljne ishode u usporedbi s muškarcima podvrgnutih naprednim intervencijskim terapijama kao što je perkutana trombektomija plućne arterije iako svi ishodi trenutačno nisu poznati, zaključuju Agarwal i suradnici (David Geffen School of Medicine, the University of California, Los Angeles, California, USA) nakon velikog kohortnog istraživanja diljem zemlje. Podaci sugeriraju da bolesnice podvrgnute perkutanoj trombektomiji plućne arterije predstavljaju posebno ranjivu populaciju. Podaci su izdvojeni korištenjem baze podataka Nationwide Inpatient Sample za retrospektivno istraživanje.

Među 1 128 904 bolesnika kojima je dijagnosticiran PE između 2016. i 2018., njih 0,5 % podvrgnuto je perkutanoj trombektomiji plućne arterije. Primarni ishod bila je smrt u bolnici. U usporedbi s muškarcima žene su vjerojatnije pripadale dobnoj skupini > 65 godina, bile Afroamerikanke ili Hispanoamerikanke te imale niži socioekonomski status. Više žena, 16,9 %, imalo je krvarenje u postupku u usporedbi s 11,2 % muškaraca (P < 0,05) i zahtijevalo je više transfuzija krvi, 11,9 % prema 5,7 % (P < 0,05). Žene su također imale više vaskularnih komplikacija, 5 % u usporedbi s samo 1,5 % muškaraca (P < 0,05). Važno je da su stope bolničke smrtnosti za žene od 16,9 % bile gotovo dvostruko više nego u muškaraca, 9,3%, s prilagođenim omjerom izgleda (aOR) od 1,9 (95% CI, 1,2 - 3; P = 0,003). Među onima koji su preživjeli boravak u bolnici, manja je vjerojatnost za žene da će biti otpuštene kući, gotovo 48 u usporedbi sa 60,3 % za muškarce, s aOR od 0,7 (95% CI, 0,05 - 0,99; P = 0,04). Zanimljivo je da je duljina boravka u bolnici bila slična u obje skupine.

Kao što autori primjećuju, objašnjenje razlika u ishodima između žena i muškaraca nije jasna. Međutim, kako se udio bolesnika s PE koji se podvrgavaju plućnoj trombektomiji  temeljenoj na kateteru povećava, prepoznavanje spolnih razlika u ishodima moglo bi potencijalno pomoći u stvaranju spolno specifičnih pristupa u pogledu odabira bolesnika i aspekata povezanih s postupkom. Naprimjer, stope transfuzije krvi mogle su biti veće u žena nego u muškaraca zbog nižih početnih razina hemoglobina prije procedure koje bi mogle sniziti prag za transfuziju krvi. Slično tome, pokazalo se da spol neovisno predviđa vaskularne komplikacije i smrtnost nakon postupaka vaskularnog pristupa. Veća stopa vaskularnih komplikacija u žena također može biti posljedica njihovih manjih ileofemoralnih žila u usporedbi s muškarcima, što bi moglo objasniti veći rizik od komplikacija. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se potvrdili ovi nalazi i utvrdili uzroci povećanih nuspojava i iskorištenosti zdravstvenih resursa koje su primijećene u kohorti bolesnika s PE podvrgnutih perkutanoj trombektomiji. Napori se zatim mogu usmjeriti prema smanjenju ovih događaja i optimizaciji zdravstvenih resursa.

Goran Augustin