Ovi učinci mogu biti potaknuti izravnim interakcijama imunosnog sustava s mastima, proteinima, vitaminima, mineralima i polifenolima. Nadalje, hranjive tvari također moduliraju strukturu i funkciju crijevne mikrobiote, što neizravno utječe na lokalna i sistemska upalna stanja. Iako promjena prehrane ima snažne učinke na upalne procese kod životinjskih modela upalnih bolesti, prisutni su razni izazovi u preslikavanju ovih opažanja na ljude. Razlog tome su razlike u fiziologiji između glodavaca i ljudi, kao i ekstremni načini prehrane koji se često ispituju u životinjskim modelima.

Rezultati studija u kojima su analizirani upitnici o učestalosti konzumacije hrane pokazali su kako osobe koje navode da se pravilnije hrane imaju manju vjerojatnost za razvoj upalnih stanja ili iskustva simptoma bolesti. Nasuprot tome, oni koji često konzumiraju prerađenu hranu bogatu rafiniranim šećerima, mastima i uljima, bilježe niske ocjene kvalitete prehrane koje su povezane s većom prevalencijom upalnih bolesti i pokazuju pogoršane kliničke rezultate bolesti. Niske ocjene kvalitete prehrane također su povezane s višim razinama upalnih biomarkera u zdravih osoba, što ukazuje na to da nekvalitetna prehrana može potaknuti stanje subkliničke kronične upale.

Stručnjaci predlažu niz alternativnih načina prehrane koji posjeduju protuupalna svojstva. Oni se općenito razlikuju od ustaljene zapadnjačke prehrane po tome što sadrže nizak udio masti i visok udio vlakana, uz ograničenu konzumaciju prerađene hrane. Pridržavanje takvih prehrambenih obrazaca općenito je povezano sa smanjenim razinama upalnih markera u krvi u zdravih osoba, a također može pružiti zaštitni učinak od razvoja upalnih bolesti. To potvrđuju sve veće stope alergija, astme i upalnih bolesti crijeva kod migranata koji usvajaju zapadnjačku prehranu kada se presele iz zemlje s tradicionalnom prehranom.

Nedavni podaci iz pilot studija, u kojima je ispitivan utjecaj prehrambenih vlakana u obliku dodataka prehrani i fermentirane hrane na upalne procese, ukazuju na protuupalne učinke u bolesnika s drugim upalnim stanjima. Međutim, ostaje za ispitati mogu li se rezultati iz ovih pilot studija ponoviti u većim skupinama pacijenata. U budućim ispitivanjima nužno je osigurati dijetu koja je podnošljiva za pacijente tijekom dugog razdoblja. Daljnji napredak u shvaćanju mikrobioma može omogućiti točniju identifikaciju skupina pacijenata koji će imati najviše koristi od nutritivnih intervencija. U konačnici, potrebna je suradnja između imunologa, kliničara, nutricionista i dijetetičara kako bi se osmislila odgovarajuća klinička ispitivanja u svrhu potvrđivanja kliničke učinkovitosti dijeta za liječenje upalnih bolesti.