Integriranje palijativne skrbi u postupnik liječenja pacijenata s dijagnozom zatajivanja srca (engl. heart failure – HF) predstavlja veliki izazov za profesionalce različitih medicinskih struka (engl. Heart Failure Multidisciplinary Team – HF MDT) u kliničkom i u znanstvenom smislu s obzirom na to da uključuje: identificiranje potrebe palijativne skrbi, kontrolu simptoma bolesti, prilagođavanje terapije lijekovima i uređajima, napredne oblike planiranja skrbi, organizaciju podrške obitelji i neformalne njegovatelje, pokušavanje osiguranja tzv. „dobre smrti“. Integriranje palijativne skrbi kroz putanju zatajivanja srca uključuje tri razine: kroničnu, kriznu i terminalnu skrb. Veliki izazov u kliničkoj praksi predstavljaju dva pitanja: „Kako detektirati pacijenta kojem je palijativna skrb potrebna?“ I „Kako implementirati palijativnu skrb u redovnu kliničku praksu?“
U standardnoj praksi interes zdravstvenih djelatnika uglavnom je usmjeren na
prognostičke ishode liječenja osnovne bolesti, a puno manje na cjeloviti pristup
dugoročnim potrebama pacijenta. Tijekom proteklog razdoblja razvijeni su dijagnostički alati za rano prepoznavanje ovih pacijenata koji uključuju kardijalne markere kao što su izrazito snižena sistolička funkcija lijeve klijetke, sistolička i dijastolička disfunkcija desne klijetke, trajno povišene vrijednosti biomarkera natriuretskih peptida i troponina.
Nekardijalna obilježja pacijenata s potrebom palijativne skrbi su visoka dob, progresivna kronična bubrežna bolest, kronična opstruktivna plućna bolest, šećerna bolest, anemija/i nedostatak željeza, netoleriranje lijekova koji utječu na ishod bolesti (engl. disease modifying agents) i kaheksija-anoreksija. Temeljeno na dosadašnjim dokazima ključnu bi ulogu u provedbi palijativne skrbi unutar HF MDT imale educirane HF medicinske sestre.

izv. prof. dr. sc. Kristina Selthofer-Relatić, kardiolog