Unatoč sve većem napretku u liječenju malignih bolesti kod djece, neke bolesti ipak nije moguće izliječiti i smrtni je ishod neminovan. Razvojne osobitosti djece te ovisnost o roditeljima zahtijevaju potpuno drugačiji pristup skrbi u odnosu na odrasle pacijente.

Iako se palijativna skrb za odrasle i za djecu temelji na istim načelima ublažavanja patnje i usmjerenosti na kvalitetu života, važno je osvijestiti različitost potreba odraslih i djece te im adekvatno pristupiti. Medicinska sestra kao član multidisciplinarnog tima koji je tijekom 24 sata uz pacijenta ima krucijalnu ulogu u prepoznavanju fizičkih i emocionalnih simptoma bolesti i njihovom upravljanju uporabom različitih metoda i alata. Osim za dijete, dijagnoza maligne bolesti vrlo je stresna i za cijelu obitelj djeteta.

Važno je da medicinska sestra koja sudjeluje u skrbi ima dobro razvijene komunikacijske vještine udružene s empatijom kako bi adekvatno mogla pružati podršku obitelji oboljelog djeteta tijekom trajanja bolesti i nakon djetetove smrti. Uz emocionalnu inteligenciju i kompetencije koje ima, važno je da medicinska sestra „ide ukorak s vremenom“ kako bi na svojem radnom mjestu pružala visokokvalitetnu skrb pomoću najnovijih smjernica i tehnologija.

Ana Šalov