Pravo na život bez boli temeljno je ljudsko pravo, a upravo je bol najčešći simptom kod palijativnih bolesnika prisutna kao subjektivna senzacija multidimenzionalnog koncepta totalne boli kroz njegove tjelesne, psihičke, društvene i duhovne sastavnice te se uz temperaturu, puls, krvni tlak i frekvenciju disanja smatra petim vitalnim znakom. Bol podrazumijeva sve ono što bolesnik kaže da bol jest, a što u procjeni boli zahtijeva individualan pristup bolesniku jer na intenzitet fizičke komponente boli, osim općeg zdravstvenog stanja bolesnika, utječe i niz čimbenika iz njegova okruženja: od podrške članova obitelji, socijalne situacije do njegove duhovne patnje. Temeljito uzeta liječnička anamneza u kući palijativnog bolesnika omogućuje procjenu boli pomoću jednodimenzionalnih skala: vizualne analogne skale – VAS, numeričke skale – NRS, verbalne skale – VDS; multidimenzionalnih upitnika, instrumenata kontrole simptoma i dnevnika boli; sa svrhom procjene senzoričkog, afektivnog i kognitivnog aspekta te objektivizacije boli. Patnju i bol palijativnog bolesnika treba ukloniti ili smanjiti, što je moralna, etička i profesionalna dužnost zdravstvenog djelatnika. Adekvatna procjena boli rezultira uspješnim liječenjem iste, što poboljšava kvalitetu života bolesnika sve do smrti i omogućuje da svoje preostalo vrijeme iskoristi na najbolji mogući način.

Mirjana Šantor, dr. med. spec. obiteljske medicine