Uz opće potporne mjere koje su usmjerene na rješavanje pojedinačnih simptoma i komorbiditeta, razvijen je i niz specifičnih intervencija koje se mogu općenito kategorizirati kao fizikalna terapija, psihološka terapija ili farmakoterapija. Postoje neki dokazi da svaki od ovih pristupa može biti od koristi kod pacijenata s ranijim stadijem bolesti, onih koji su podvrgnuti aktivnom liječenju i onih koji su preživjeli rak. Najbolji dokazi su aerobne vježbe, joga, kognitivno-bihevioralna terapija i psiho-edukativne intervencije.

Slabiji dokazi podržavaju korištenje lijekova kao što su metilfenidat ili ginseng.

U bolesnika s uznapredovalom bolešću vjerojatno su mehanizmi umora ili čimbenici koji pridonose održavanju umora drugačiji. Relativno je manje studija provedeno u ovoj skupini bolesnika s uznapredovalim rakom i dokazi su shodno tome lošiji. Autori preporučuju oprezno korištenje aerobnih vježbi (npr. hodanje) kod onih koji su još uvijek pokretni. Autori savjetuju korištenje psihoedukativnih pristupa ili kognitivno bihevioralne terapije kod onih bolesnika koji su u mogućnosti uključiti se u takve oblike terapije. Kod bolesnika koji su blizu kraja života, autori savjetuju kratkotrajnu primjenu deksametazona i druge farmakološke mjera koje treba primijeniti samo na temelju rezultata kliničkih istraživanja.