Danas se umire drugačije nego nekada. Nekada je umiranje bio događaj u domu gdje se oko umirućeg okupljala obitelj i susjedi, a sahrana je bila događaj u kojemu je sudjelovala zajednica. Danas u društvu prevladavaju ideali mladosti, zdravlja, napretka, potrošnje i uživanja, no strah od smrti ostaje i dalje prisutan, uz istovremeno izoliranje i individualiziranje bolesti, smrti i boli.

Umiranje je postalo sve manje vidljivo od kada je smrt preseljena iz kuće u institucije, potiskuje se iza zidova bolnice i staračkih domova kao neugodan i „prljav“ događaj. Samim time na taj način se i smrt lakše potiskuje.

Znamo li se suočiti s umiranjem?

Osim što osjećamo strah i prijezir, često ne znamo što reći, misliti i osjećati o smrti jer nam o tome nitko ništa nije govorio. Nerijetko nas o tome najviše nauči tek osobno iskustvo, a s obzirom na to da nemamo odgovarajuće znanje o tijeku umiranja, teško da ćemo imati pozitivan odnos prema tome.

O važnosti te teme razgovarali su s novinarkom portala “Novo vrijeme“ djelatnici Službe za javnozdravstvenu gerontologiju, prof. prim. dr. sc. Branko Kolarić, dr. med., voditelj Službe i sociologinja Maja Miloš. Ističu kako smrt nije samo medicinski, prirodni ili biološki fenomen već je mnogo više i isprepliće se sa svim našim segmentima postojanja: osobnim, obiteljskim, etičkim, religijskim, političkim, ekonomskim, pravnim. Upravo zbog toga smatraju da je važno što više poticati društvo na razgovore o smrti i umiranju.

Intervju u cijelosti možete pročitati na sljedećoj poveznici: Smrt više nije socijalni nego medicinski fenomen. Zato je strah od nje značajniji