Koji čimbenici mogu biti zbunjujući pri određivanju moždane smrti?

Jedan je od najčešćih uzroka lažnog određivanja moždane smrti je neprihvaćanje trajnog učinka depresora na središnji živčani sustav

Prije utvrđivanja moždane smrti moraju biti ispunjeni brojni kriteriji. Osim utvrđivanja temeljnog uzroka smrti i osiguravanja ireverzibilnosti, kliničari moraju biti svjesni čimbenika koji mogu biti zbunjujući pri određivanju moždane smrti. To uključuje poremećaj regulacije temperature, krvnog tlaka, razine elektrolita i acidobaznog statusa i intoksikaciju, uključujući toksine koji su bolesnici sami unijeli (npr. predoziranje opioidima) ili lijekove koje su primili tijekom liječenja (npr. benzodiazepini ili barbiturati) za sprječavanje epliptičnog napadaja ili za liječenje povišenog intrakranijalnog tlaka. Jedan je od najčešćih uzroka lažnog određivanja moždane smrti je neprihvaćanje trajnog učinka depresora na središnji živčani sustav.

Je li dovoljan jedan klinički pregled kako bi se utvrdila moždana smrt?

Smjernice za utvrđivanje moždane smrti u odraslih u SAD-u zahtijevaju jedan ili dva pregleda, a dokazi sugeriraju da bi jedan mogao biti dovoljan. Među više od 1400 slučajeva (većinom u odraslih) u kojima je moždana smrt utvrđena pomoću dva pregleda, nije bilo slučajeva u kojima je drugi pregled bio u suprotnosti s prvim. Ipak, mnoge države i institucije zahtijevaju dva ispitivanj, dakle, konzervativniji pristup.

Apneja test u određivanju moždane smrti

Apneja test ili test s prestankom disanja procjenjuje funkciju produžene moždine; diže se razina ugljičnog dioksida, a pH pada dovoljno da potakne centar za disanje i bilježi se odsutnost respiratornog napora kao odgovor na hiperkarbiju i acidozu što je u skladu s moždanom smrću.

Ako se odlučimo na testiranje prestanka disanja, moramo uzeti u obzir pacijentovu plućnu i hemodinamsku stabilnost. Glavni rizik je kardiovaskularni kolaps, koji se može ublažiti osiguravanjem odgovarajuće oksigenacije prije testiranja. Ispitivanje apneje treba se provoditi samo u okruženju intenzivne njege uz kontinuirano praćenje krvnog tlaka i oksigenacije i nakon što su sva druga klinička ispitivanja u skladu s moždanom smrću.

Koje pomoćne pretrage preporučiti u slučaju da se klinički pregled moždane smrti ne može u potpunosti provesti?

Dodatno testiranje treba provesti samo kada se klinički pregled ne može provesti u potpunosti (npr. u slučajevima teške ozljede lica ili edema) ili sigurno (npr. apneja test u bolesnika s hemodinamskom ili plućnom nestabilnošću). Ispitivanje cerebralne perfuzije je jedna od pomoćnih metoda jer dokaz cerebralnog protoka krvi isključuje dijagnozu moždane smrti. Digitalna subtrakcijska angiografija (DSA) se dugo koristila u određivanju moždane smrti, ali se radi o invazinoj metodi koja je povezana i s rizikom od nefrotoksičnosti. Transkranijalni dopler također je prihvaćen kao način utvrđivanja moždane smrti i može se izvoditi uz krevet, ali učinkovitost ovisi o osobi koja izvodi pretragu. Alternativno, perfuzija se može mjeriti upotrebom radionuklidne angiografije ili perfuzijske scintigrafije, koje imaju specifičnost sličnu onoj DSA. Iako su brojne studije poduprle korištenje CT angiografije, magnetske rezonancije i magnetsku angiografiju, ove vrste pretraga nisu usporedive s DSA i kritizirane su zbog neprihvatljivo visoke stope lažno pozitivnih rezultata što je i razlog da se trenutno ne preporučuju.