U muškaraca s BMI od 30 do 39, stope kardiovaskularnih događaja su 20,21 na 1000 osoba-godišnje u usporedbi s 13,72 na 1000 osoba-godišnje u muškaraca s normalnim ITM-om. U žena s BMI od 30 do 39,9, stope kardiovaskularnih događaja su 9,97 na 1000 osoba-godišnje u usporedbi sa 6,37 na 1000 osoba-godišnje u žena s normalnim ITM-om. Među osobama s pretilošću, gubitak težine od 5% do 10% poboljšava sistolički krvni tlak za oko 3 mm Hg za one s hipertenzijom i može smanjiti hemoglobin A1c za 0,6% do 1% za one s dijabetesom tipa 2.

Liječenje pretilosti utemeljeno na dokazima uključuje intervencije koje se odnose na 5 glavnih kategorija: intervencije u ponašanju, prehrana, tjelesna aktivnost, farmakoterapija i metabolički/barijatrijski postupci.

Sveobuhvatni planovi skrbi za pretilost kombiniraju odgovarajuće intervencije za pojedinačne pacijente. Višekomponentne intervencije u ponašanju, koje se idealno sastoje od najmanje 14 sesija u 6 mjeseci za promicanje promjena načina života, uključujući komponente kao što su samokontrola tjelesne težine, savjetovanje o prehrani i tjelesnoj aktivnosti te rješavanje problema, često dovode do gubitka težine od 5% do 10%, iako se povratak težine javlja kod 25% ili više sudionika nakon dvogodišnjeg praćenja. Učinkoviti nutricionistički pristupi usmjereni su na smanjenje ukupnog unosa kalorija i dijetetske strategije temeljene na preferencijama pacijenata.

Tjelesna aktivnost bez smanjenja kalorija obično uzrokuje manji gubitak težine (2-3 kg), ali je važna za održavanje mršavljenja. Često propisivani lijekovi kao što su antidepresivi (npr. mirtazapin, amitriptilin) ​​i antihiperglikemici kao što su gliburid ili inzulin uzrokuju debljanje, pa bi kliničari trebali pregledati i razmotriti alternative. Lijekovi protiv pretilosti preporučuju se pacijenticama koje nisu trudne s pretilošću ili prekomjernom tjelesnom težinom i komorbiditetima povezanima s tjelesnom težinom u kombinaciji s promjenama načina života. Američka Agencija za hranu i lijekove trenutno je odobrila šest lijekova za dugotrajnu upotrebu: agonisti glukagonu sličnog peptidnog receptora 1 (GLP-1) (samo semaglutid i liraglutid), tirzepatid (inzulinotropni polipeptid ovisan o glukozi/GLP-1 agonist ), fentermin-topiramat, naltrekson-bupropion i orlistat.

Od njih, tirzepatid ima najveći učinak, s prosječnim gubitkom težine od 21% u 72. tjednu. Endoskopski postupci (tj. intragastrični balon i endoskopska sleeve gastroplastika) mogu postići gubitak težine od 10% do 13% nakon 6 mjeseci. Gubitak tjelesne težine uslijed metaboličkih i barijatrijskih operacija (tj. laparoskopske gastrektomije i Roux-en-Y želučane premosnice) kreće se od 25% do 30% nakon 12 mjeseci. Održavanje dugotrajnog gubitka tjelesne težine je teško, a kliničke smjernice podupiru korištenje dugotrajnih lijekova protiv pretilosti kada je održavanje tjelesne težine neadekvatno samo intervencijama u načinu života

Zaključno: bihevioralne intervencije mogu postići približno 5% do 10% gubitka tjelesne težine, GLP-1 agonisti i agonisti inzulinotropnog polipeptida/GLP-1 receptora ovisne o glukozi mogu postići približno 8% do 21% gubitka tjelesne težine, a barijatrijska kirurgija može postići približno 25% do 30%. gubitka težine. Sveobuhvatno liječenje pretilosti utemeljeno na dokazima kombinira bihevioralne intervencije, prehranu, tjelesnu aktivnost, farmakoterapiju i metaboličke/barijatrijske postupke prema potrebi za pojedine pacijente.