Koristeći devet zdravstvenih baza podataka iz SAD-a, Njemačke, Japana i Južne Koreje, istraživači su proučavali gotovo 5 milijuna pacijenata koji su započeli liječenje jednim antihipertenzivnim sredstvom: ACE inhibitorima (48% bolesnika), diureticima (17%), digidropiridinskim blokatorima kalcijevih kanala (16%), blokatorima angiotenzinskog receptora (15%) ili ne-dihidropiridinskim blokatorima kalcijevih kanala (3%). Istraživači su ispitali devet ishoda učinkovitosti i 46 sigurnosnih ishoda.

Većina usporedbi učinkovitosti po klasama lijekova nije pokazala značajne razlike. Međutim, u usporedbi s ACE inhibitorima, diuretici su bili povezani sa značajno nižim rizicima od infarkta miokarda, hospitalizacije zbog srčanog zatajenja i moždanog udara (otprilike 15% smanjenja rizika). Diuretici su također bili bolji od ACE inhibitora u pogledu sigurnosti. Ne-dihidrodipinski blokatori kalcijevih kanala  činili su se najmanje učinkovitima.

Ovi podaci pružaju dokaz da su diuretici učinkoviti u sprečavanju zdravstvenih ishoda i da ih se nedovoljno koristi s obzirom na njihov profil podnošljivih nuspojava.