Ulcerozni kolitis je kronična upalna bolest crijeva karakterizirana nastankom brojnih ulceracija na sluznici debelog crijeva i simptomima koji uključuju dijareju i rektalno krvarenje. Ti simptomi se često uzimaju kao indikatori aktivnosti bolesti pri praćenju pacijenata, u kliničkoj praksi i istraživanjima. Krv u stolici prisutna je u više od 90% pacijenata s aktivnom bolešću te je povezana s ulceracijama mukoze i gubitkom epitelnog integriteta. Najučestaliji simptom bolesti je i povećana učestalost stolice, odnosno proljevaste stolice.

Korelacija između simptoma ulceroznog kolitisa i endoskopskog odnosno histološkog nalaza nije do kraja razjašnjenja. Nedavno istraživanje pokazalo je da odsutsvo kliničkih simptoma često korelira s endoskopski vidljivim cijeljenjem, međutim, to nije pravilo. Pretpostavljalo se da u određenom broju pacijenata s makroskopski normalnom mukozom simptomi i dalje perzistiraju zbog histološki vidljive upale.

Američki autori željeli su utvrditi povezanost između prisutnosti simptoma prijavljenih od strane pacijenata i postojanja upale prema endoskopskom, odnosno endoskopskom i histološkom nalazu. Cilj istraživanja bio je otkriti da li je za simptome u pacijenata s endoskopski vidljivim cijeljenjem mukoze odgovoran aktivni upalni proces na mikroskopskoj razini koji se može detektirati samo histološkom pretragom.

U istraživanje su bila uključena 103 pacijenta bez terapijske intervencije. Medijan Mayo Clinic Score-a bio je 4, te je u 60% pacijenata prema endoskopskom nalazu bolest bila inaktivna.

Endoskopski inaktivna bolest povezana je s odsutnošću rektalnog krvarenja u pacijenata, ali ne i sa potpunom normalizacijom učestalosti stolice. Naime, 18% pacijenata imalo je ozbiljan poremećaj učestalosti stolice unatoč urednom endoskopskom nalazu sluznice kolona. Također, pacijenti s lošijim endoskopskim nalazom imali su značajno više vrijednosti fekalnog kalprotektina i C-reaktivnog proteina u usporedbi s onima čiji je nalaz upućivao na mukozno cijeljenje.

Nadalje, većina pacijenata s urednim endoskopskim nalazom imala je i uredan histološki nalaz. Međutim, histološka evaluacija pokazala je da postizanje histološke remisije nije povezano s poboljšanjem simptoma. Upalni biomarkeri nisu se razlikovali između pacijenata s histološkim nalazom mukoznog cijeljenja i onih u kojih histološki nije zabilježeno cijeljenje. Ovi podaci upućuju da bi ne-inflamatorne promjene koje uključuju poremećaj anatomije crijevne stijenke (atrofija mukoze, fibromuskularna displazija muscularis mucosae i atrofija muscularis propria), a posljedica su kronične upale, mogle utjecati na prisutnost simptoma u pacijenata s ulceroznim kolitisom. Te promjene uzrokuju strukturno i funkcionalno oštećenje crijeva koje se manifestira u vidu smanjenog motiliteta, sužavanja debelog crijeva i rektuma i promjena u apsorpciji.

Autori poručuju da ovi rezultati imaju važan utjecaj na kliničku praksu i dizajn kliničkih istraživanja. Ističu da bi postojećom terapijom moglo biti teško postići potpunu remisiju simptoma unatoč endoskopski i histološki vidljivom zacjeljivanju. Smatraju da histološka procjena nema dodatnu vrijednost u pacijenata u kojih endoskopski nije uočena aktivna bolest jer, prema rezultatima ovog istraživanja, histološka aktivnost ne objašnjava prisutstvo simptoma. Razumijevanje mehanizama koji su odgovorni za simptome od velike je važnosti jer je prisutnost simptoma faktor koji ima najveći utjecaj na kvalitetu života pacijenata.