Rizik od demencije bio je diskretno veći u starijih pacijenata koji su bili minimalno izloženi benzodiazepinima tijekom 10 godina, no osobe koje su bile znatno više izložene benzodiazepinima tijekom istog razdoblja nisu imale većih kognitivnih poremećaja.

U studiji su sudjelovale 3434 osobe bez demencije srednje dobi od 74 godine. Kao alat probira za demeciju autori su koristili standardizirani upitnik Cognitive Abilities Screening Instrument (CASI), a potrošnja benzodiazepina praćena je kroz medicinski karton pacijenta.

Tijekom 7.3 godina praćenja, 23.2% sudionika razvilo je demenciju, a 79.9% bila je Alzheimerova demencija. Najčešće korišteni benzodiazepini bili su temazepam i diazepam.

Nije dokazana povezanost između najveće potrošnje benzodiazepina i demencije. U usporedbi s osobama koje uopće nisu koristile benzodiazepine, oni koji su koristili benzodiazepine u maloj ili umjerenoj količini imali su neznatno povećan rizik od demencije. Moguće objašnjenje je upotreba benzodiazepina u liječenju simptoma tjeskobe, nesanice i depresije osoba u ranoj razi demencije prije nego što je dijagnoza postavljena.

Autori naglašavaju da benzodiazepini vjerojatno ipak ne uzrokuju demenciju, no prilikom propisivanja ovih lijekova starijima potreban je oprez radi povećanog rizika od padova i konfuzije. Svakako su potrebna dodatna istraživanja kojima bi se dokazala moguća uzročnoposljedična povezanost benzodiazepina i demencije.