Sindrom policističnih jajnika (engl. polycystic ovary syndrome, PCOS) je poremećaj koji zahvaća otprilike 10% žena u reproduktivnoj dobi. Kod pacijentica s PCOS-om postoji više simptoma kao što su ovulatorna disfunkcija, hiperandrogenizam i policistični jajnici. Iako pretilost, inzulinska rezistencija i hiperinzulinemija nisu nužno prisutni da bi se dijagnosticirao PCOS, ti su poremećaji vrlo učestali u pacijentica s PCOS-om što povećava i vjerojatnost za razvoj metaboličkih komplikacija kao što su šećerna bolest tipa 2, hiperlipidemija, hipertenzija, masna jetra i apneja u spavanju.

Glavni modeli liječenja PCOS-a su dizajnirani s ciljem kontroliranja hiperandrogenizma i smanjenja razina inzulina s poboljšanjem osjetljivosti tkiva na inzulin, ali dugoročno liječenje PCOS-a je kontroverzno. Farmakološko liječenje najčešće se provodi metforminom i oralnim kontraceptivima. Uporaba metformina smanjuje hiperinzulinemiju, razine androgena i neregularnost menstruacija, a pozitivno utječe i na lipidni profil. Međutim, iako rijetko, terapija metforminom može dovesti do razvoja laktacidoze i gastrointestinalnih nuspojava. Oralni kontraceptivi (OK) smanjuju razine androgena i povećavaju razine globulina koji veže spolne hormone što utječe pozitivno na simptome – hirzutizam, akne i alopeciju. Prema nekim ispitivanjima, uočen je i pozitivan utjecaj OK na lipidni profil. No, uzimanje OK može dovesti do povećanja tjelesne težine, kardiovaskularnih i tromboemolijskih neželjenih događaja. Dakle, iako su navedeni lijekovi korisni u liječenju simptoma PCOS-a, njihova djelotvornost i sigurnost još nisu u potpunosti razjašnjeni.

Cilj pregledne studije bio je istražiti djelotvornost i sigurnost metformina, oralnih kontraceptiva ili njihove kombinacije u liječenju PCOS-a. U tu su svrhu pretražene baze podataka kako bi se pronašle studije koje su se bavile tom tematikom. Konačno je 8 kliničkih ispitivanja koje je uključilo 313 pacijenatica uzeto u razmatranje.

Doze metformina kretale su se od 1 g do 2 g/dan, a oralnih kontraceptiva etinilestradiola 35 ug i ciproteron-acetata 2 mg. Kod pacijentica kod kojih su primjenjivani terapijski režimi s metforminom, primijećen je manji indeks tjelesne mase (ITM), a kod pacijentica s monoterapijom OK, veći ITM. Na tretiranje metaboličkih simptoma, uzimanje metformina imalo je pozitivan utjecaj, dok uzimanjem OK nije zabilježen značajan utjecaj. Također, i dalje postoje nesigurnosti u pogledu utjecaja metformina ili OK u kontroliranju razina inzulina. Primijećeno je da poboljšavaju razine globulina koji veže spolne hormone.

Klinička ispitivanja pokazuju da je uporaba metformina i OK u terapiji PCOS-a, djelotvorna i sigurna. No, ovim je istraživanjem zaključeno da je potrebno provesti dobro dizajnirana, prospektivna, dugotrajna, randomizirana klinička ispitivanja na većem broju pacijentica kako bi se dodatno razjasnila djelotvornost i sigurnost metformina i OK u terapiji specifičnih simptoma PCOS-a.