Jedan od izazova hospitalizacije, svakako je nastojanje da se svakom pacijentu u bolnici osigura odgovarajući unos hrane. Rješavanju tog problema može se pristupiti na dva načina, praćenjem konzumirane hrane ili pak praćenjem hrane koja na kraju nije konzumirana i završi kao otpad.

Upravo s ciljem optimizacije bolničke prehrane u Kliničkom bolničkom centru Rijeka, 2012. godine pokrenut je postupak praćenja udjela hrane koja se nakon konzumacije vrati u centralnu kuhinju u obliku otpada. Praćene su količine hrane koja se nakon podjele i konzumacije s odjela vrati u centralnu kuhinju. Dobiveni podaci bili su prvi takve prirode i potaknuli su aktivnosti i razmišljanja s namjerom da se udio bačene, nekonzumirane hrane smanji. Nakon poduzetih aktivnosti, u jesen 2014. godine, ponovljeni su isti postupci praćenja i mjerenja količine bačene hrane, a rezultati su međusobno uspoređeni. Osim toga, dobiveni rezultati uspoređeni su i s objavljenim podacima iz ostalih europskih i svjetskih zdravstvenih ustanova sličnog tipa. S obzirom na to da je tijekom tjedan dana promatrano šest pomno izabranih klinika, podaci se mogu koristiti samo kao alat za procjenu ukupne količine bačene hrane i procjenu ukupnog novčanog gubitka. 

Rezultati našeg istraživanja u skladu su s objavljenim podacima, a poduzete aktivnosti rezultirale su očekivanim smanjenjem udjela bačene hrane i to, ukupno gledano, za 12,5 %. Tijekom prvog praćenja 2012. godine procijenjeno je da 36,67 % pripremljene hrane ne bude konzumirano te završi kao otpad. Centralna kuhinja u kojoj se hrana dijeli pomoću tablet sustava, tada je imala 28,92 % bačene hrane, u odnosu na 15,50 % veći udio bačene hrane u centralnoj kuhinji s klasičnim načinom podjele (44,42 %). Dvije godine kasnije, nakon interne revizije normativa te uvođenja informatičkog programa za digitalno biranje dijeta i obroka zaprimljenim pacijentima, rezultati su se značajno popravili. 2014. godine procijenjeno je da u prosjeku 24,17 % pripremljene hrane ne bude konzumirano, i to 19,12 % pri podjeli tablet sustavom odnosno 10,10 % više klasičnim načinom podjele hrane (29,22 %). Uzimajući u obzir pojedine obroke, veće smanjenje bačene hrane uočeno je nakon večere nego nakon ručka (14,52 % naspram 10,48 %). Osim prosjeka, važno je istaknuti i maksimalni udio bačene hrane koji za Kliniku za internu medicinu iznosi visokih 45,60 % nakon ručka.

Iako prikazani rezultati ne odstupaju značajno od objavljenih podataka koji se u prosjeku kreću od 20 do 50 %, trošak prikazanih gubitaka pravi je alarm za sustavno rješavanje ovog problema. Postoji očita potreba za optimizacijom, a prikazanim podacima je dokazana i opravdanost poduzetih aktivnosti. Sustavnim praćenjem ovog aspekta bolničke prehrane, identifikacijom uzroka te definiranjem i provedbom daljnjih sustavnih korektivnih radnji, moguće je organizirati održiv, ekološki prihvatljiv i učinkovit sustav bolničke prehrane. 

Maja Obrovac Glišić, Kristina Božac, Vanja Đurica, Sanjin Pugel, Davor Štimac