Hematološke neoplazme dijagnosticiraju se na temelju kliničke slike, morfoloških analiza koštane srži, limfnog čvora i periferne krvi ili drugog tkiva koje je infiltrirano hematološkom neoplazmom. Klinički hematolog na temelju učinjenih nalaza dijagnosticira bolest, predlaže liječenje i nadzire bolesnika tijekom liječenja i nakon njega. Liječenje se temelji na kemoterapiji, ponekad u kombinaciji s imunoterapijom, zračenjem i sl. U liječenju hematoloških neoplazmi cilj je u što kraće vrijeme s dovoljno terapije postići remisiju ili smanjiti tumorsku masu, a u fazi kad liječenje nije moguće, potpornim liječenjem omogućiti bolesniku kvalitetan život. U okolnostima kad je hematološka neoplazma kemosenzitivna, a konvencionalnim dozama citostatika ne postiže se izlječenje ili kad se radi o takvu tipu limfoma koji ima veliki potencijal relapsa, primjenjuje se mijeloablativna terapija s reinfuzijom autolognih perifernih matičnih stanica. Kod akutnih leukemija primjenjuje se transplantacija alogeničnih perifernih matičnih stanica od srodnika ili nesrodnog davatelja.

Bolesnici liječeni kemo- i imunoterapijom ili oni koji su zračeni, jesu imunokompromitirani. Kod umjereno imunodeficijentnih osoba socijalne kontakte ne treba smanjivati, ali se takve osobe trebaju pridržavati higijenskih mjera s održavanjem higijene ruku i usne šupljine. Može ih se zaštititi cijepljenjem.

Ana Planinc-Peraica