Upravo je poznavanje informacija i informacijske tehnologije u samom središtu metode.

Kliničku praksu utemeljenu na znanstvenim dokazima najbolje opisuje pet temeljnih koraka:
1. postavljanje kliničkog pitanja,
2. traženje dokaza,
3. kritička prosudba dokaza,
4. klinička primjena dokaza,
5. evaluacija.

Postavljanje kliničkog pitanja

Model PICO je mnemotehnička formula koja pomaže da se određeni klinički scenarij, odnosno klinički problem, pretvori u ciljano kliničko pitanje. PICO je akronim koji je nastao od četiri riječi: Patient, Intervation, Comparison i Outcome

U dnevnom radu ljekarnik se susreće s različitim situacijama, jer je svaki bolesnik jedinstven, ne samo po kliničkoj slici i njenoj simptomatologiji, već i osobnim obilježjima. Naime, golema biološka, psihička i socijalna različitost bolesnika i uvjeta u kojima oni žive, određuje svakog bolesnika kao zaseban klinički slučaj. Ne postoji jedna i jedinstvena klinička slika određenog bolesnog stanja za sve bolesnike koji zatraže pomoć. Upravo pretvaranje problema iz prakse u ciljano i jasno kliničko pitanje, suština je medicinske prakse utemeljene na znanstvenom dokazu te ujedno i temeljna vještina koju treba svladati svaki praktičar. Kako bi se stvarni klinički problem, pretvorio u pitanje, odnosno u oblik koji omogućava pretragu informacijskih izvora, stvorena je specifična shema nazvana modelom PICO.

Model PICO je mnemotehnička formula koja pomaže da se određeni klinički scenarij, odnosno klinički problem, pretvori u ciljano kliničko pitanje. Radi se zapravo o shemi po kojoj se slažu ključne riječi za pretragu baze podataka. Naziv PICO je akronim koji je nastao od četiri riječi: Patient, Intervation, Comparison i Outcome (Slika 1.). Pri slaganju modela PICO polazi se od kliničke situacije, odnosno bolesti i/ili stanja te se ono rastavlja u sastavnice, kako bi se složila 4 elementa modela. Pri tome je važno utvrditi o kojoj se vrsti pitanja radi, primjerice, je li pitanje vezano uz terapiju, dijagnozu, etiologiju ili prognozu.

Slaganje modela PICO

Prilikom slaganja modela PICO treba razriješiti 4 elementa formule:

1. P(atient) - koji problem ima bolesnik (bolest i/ili stanje) i koje su glavne karakteristike bolesnika (spol, životna dob);

2. I(ntervention) - učinak koje medicinske intervencije treba utvrditi (određenog lijeka,  dijagnostičkog testa, kirurškog zahvata i sl.);

3.  C(omparison) - koja je alternativna intervencija (treba li odlučiti između dva lijeka ili dva dijagnostička testa);

4. O(utcome) - kakav je učinak intervencije (što želimo postići, isključiti pojavu oboljenja ili poboljšati kvalitetu življenja ili isključiti smrtnost).

Primjer slaganja modela PICO

Za ilustraciju navodimo jedan primjer slaganja modela PICO, polazeći od hipotetske kliničke situacije. Bolesnica od 76 godina, koja boluje od povišenog krvnog tlaka, dolazi u ljekarnu. Već niz godina tlak joj se uspješno kontrolira lijekom atenolol. Bolesnica je doznala da se na tržištu pojavio novi lijek cilazapril i traži mišljenje ljekarnika. Ljekarnik nema saznanja o navedenom lijeku te treba naći znanstveno utemeljeni dokaz o lijeku.

Shema modela PICO je:

P  : hipertenzija, starija životna dob, žena

I   : atenolol

C  : cilazapril

O  : kontrola krvnog tlaka uz minimalne nuspojave

Polazeći od modela PICO, kliničko pitanje glasi: Je li cilazapril efikasniji u kontroli povišenog krvnog tlaka uz minimalne nuspojave u starijoj životnoj dobi od atenolola? U ovom primjeru, gdje se traži odgovor na pitanje o terapiji, klinički problem je rastavljen na tri ključne riječi: Hipertenzija, Atenolol i Cilazapril. Sljedeći korak je pretraga medicinskog informacijskog izvora uz pomoć modela PICO.