Testis se može nalaziti bilo gdje na putu od trbuha do mošnjica - u trbuhu, pred ulazom u preponski kanal, u preponskom kanalu, na izlasku iz kanala, te na ulazu u mošnje. Najčešće se nespušteni testis nalazi u džepu ispod potkožnog masnog tkiva, nakon što je izašao iz preponskog kanala.

U zdravih dječaka, rođenih u terminu učestalost jednostrane ili obostrane retencije testisa je od 1% do 4%. Veću šansu pojave navedenog poremećaja imaju blizanci, dječaci niže porođajne težine, prijevremeno rođeni, nedonoščad, s pozitivnom obiteljskom anamnezom... Također, ukoliko je smješten u donjem dijelu preponskog kanala ili na samom njegovom izlazu, nespušteni testis ima i određene šanse da se sam spusti u mošnje do dobi od godinu dana života djeteta.

Jedna petina nespuštenih testisa ne može se napipati u preponskom kanalu iz razloga što mogu biti atrofični ili smješteni unutar trbušne šupljine ili ih uopće nema. Ako se testis može napipati, onda se može raditi o jednom od oblika poremećaja:
a) preponskom nespuštenom testisu
b) u preponski kanal djelovanjem mišića kremastera povučenom, mobilnom testisu (hladnoća, jači refleks, dodir)
c) ektopičnom testisu koji se spustio kroz preponski kanal i smjestio u područje femoralnog kanala, korijena spolovila, međice,..

U slučajevima agenezije ili aplazije testisa, testis suprotne strane sasvim je dovoljan za sve normalne funkcije, kako hormonalne, tako i produkcije sjemena. Dapače, preostali će testis pod utjecajem hormona biti najčešće veći od prosječnog testisa. Ukoliko se ne nađu oba testisa potrebna je detaljna obrada pedijatra - endokrinologa i genetičara kako bi se odredio točan spol djeteta i sa sigurnošću isključio pravo ili lažno dvospolstvo (hermafroditizam).

Liječenje

Liječenje nespuštenog testisa je nužno iz više razloga od kojih su najvažniji: mogućnost nastanka neplodnosti te značajno učestalija pojava karcinoma testisa uz napomenu da je tada tumorski proces skriven i u pravilu se otkriva sa zakašnjenjem.

Preporuka je dječake s nespuštenim testisom uputiti na pregled dječjem kirurgu (ili dječjem urologu) i pedijatru-endokrinologu. Od pretraga koje se provode u dijagnostici na prvom je mjestu UZV preponske regije, po potrebi MRI, scintigrafija testisa te dijagnostička laparoskopija.
Liječenje nespuštenog testisa , bez obzira na vrstu liječenja, poželjno je kod dječjeg kirurga započeti u dobi iza 6 mjeseci i dovršiti do kraja druge godine života. Hormonalna terapija s hCG-a (humani korionski gonadotropin) ili GnRH pod kontrolom pedijatra-endokrinologa pokazala je određene rezultate u djece kod obostrane retencije testisa, dok je uspješnost bila značajno slabija kod dječaka s jednostranom retencijom. Hormonalna je terapija također uspješna kod mobilinih testisa, no, budući se oni u pravilu sami spuste u skrotum tijekom puberteta, postoji sumnja u opravdanost provođenja takve terapije.

Kirurškim liječenjem nespušteni testis se oslobodi priraslica i spušta u skrotum provlačenjem kroz novostvoreni tunel prema istostranoj mošnji i učvrsti u mošnjama, kako se ne bi ponovo povukao prema preponskom kanalu. Poslijeoperacijski oporavak je individualan, ovisi i operacijskom nalazu i samom djetetu, ali u pravilu zahtijeva mirovanje u krevetu od 5 - 7 dana, te tjedan do dva kućne skrbi. Povratak svakodnevnim aktivnostima preporuča se za mjesec dana, a vožnja biciklom i kontaktni sportovi nakon tri mjeseca. Kod obostranih retencija preporuča se drugi zahvat učiniti po 3 mjesečnom oporavku.

Literatura

1) http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/181/
2) http://poliklinika-arcadia.hr/hr/djecja-kirurgija/7-djeja-kirurgija/47-kripto?showall=1
3) http://zdravlje.hzjz.hr/clanak.php?id=12638