Ozljede djece na igralištima

prim. Zoran Barčot, dr.med.,F.E.B.P.S., sportski liječnik i specijalist dječje kirurgije

02.07.2012.

Vodeći uzrok smrtnosti djece u Republici Hrvatskoj nakon dojenačke dobi su nesreće. Među njima su jedan od uzroka ozljeđivanja i ozljede zadobivene na dječjim igralištima. Obrađeni su podaci iz Bolničkog informacijskog sustava prikupljeni u desetogodišnjem promatranom razdoblju od 2000. - 2010. godine.

Najčešće ozljede
Podjela najčešćih ozljeda
Prva pomoć kod ozljeda
Prevencija
Literatura

Već i sama definicija dječjih igrališta u širem smislu upućuje na činjenicu da ozljeđivanje na njima dovodi značajan broj djece u hitne kirurške službe u cijeloj zemlji, pa tako i u onu najveću, dječju hitnu kiruršku službu Klinike za dječje bolesti Zagreb. Brojke variraju ovisno o promatranom razdoblju tijekom godine, no prosječno kroz našu dječju hitnu kiruršku službu svakog dana na pregled zaprimimo i do desetak djece u dobi do 18. godine života ozlijeđene na dječjim igralištima, s posebno jačim intenzitetom ozljeđivanja tijekom lijepih i toplih dana, naročito vikendom, kojih je zadnjih godina sve više i više. Naši podaci govore da se udio ozljeda na dječjim igralištima u širem smislu definicije kreće i do 10 % svih ozljeda u dječjoj dobi, dok je trauma glave zastupljena s 2 - 3% slučajeva.

Najčešće ozljede

Najčešći stradalnici na dječjim igralištima su djeca u dobi od 5 do 12 godina.

I premda se većina djece na igralištima tek lakše ozlijedi (a najčešće je riječ o ozljedama glave, ogrebotinama, natučenjima, uganućima, nagnječenjima prstiju šake i stopala, ...) , za ne mali dio njih igra završi i s težim posljedicama: otvorenim ranama, jačim kontuzijama glave, pa i potresom mozga, prijelomima, ponekad višestrukim, uglavnom kostiju ruke i šake. Zabilježeni su i najteži tipovi ozljeda koji zahtijevaju dugotrajno kirurško liječenje i posljedičnu rehabilitaciju, nažalost kod nekih s trajnim, doživotnim posljedicama i invaliditetom manjeg ili većeg stupnja. Najčešći stradalnici na dječjim igralištima su djeca u dobi od 5 do 12 godina.

Dijete kao specifičan entitet ima svoje karakteristične anatomske, fiziološke, funkcionalne i motoričke osobitosti. U tom smislu prisutne su određene ozljede lokomotornog sustava karakteristične samo za dječju dob. Kritične točke ozljeđivanja u djece su: ploče rasta, zglobne plohe i hvatišta mišića za kost. Posljedično, specifične ozljede su: ozljede ploče rasta, ozljede epifiza, odnosno krajeva kostiju, avulzije velikih mišićno-tetivnih hvatišta za kost.

Podjela najčešćih ozljeda

S obzirom na vrstu, najčešće ozljede na dječjim igralištima možemo podijeliti na:
1. ozljede kože (ogrebotine, oguljotine, te rane: razderotine, razdorno-nagnječne, sjekotine, ubodne),
2. nagnječenja (podljevi-hematomi),
3. ozljede glave,
4. ozljede mišića (istegnuća, laceracije, rupture, fibroze),
5. ozljede zglobova (nagnječenja, istegnuća, iščašenja),
6. ozljede tetiva (istegnuća, degeneracije, metaplazije pripoja, rupture),
7. prijelome.

Liječenju ozljeda nastalih na dječjim igralištima u dječjoj i adolescentnoj dobi mora prethoditi pravovremena i kvalitetna dijagnostika. Dijete mora biti adekvatno liječeno od početka do kraja, po mogućnosti u dječjoj traumatološkoj ambulanti/odjelu, u skrbi dječjeg kirurga / traumatologa / neurokirurga, koji dobro poznaju navedenu problematiku i za dijagnostiku i liječenje su primjereno opremljeni. Gotovo četvrtina djece koja su bila hospitalizirana u Klinici za dječju kirurgiju liječena su operacijski.

Prva pomoć kod ozljeda

Pružanje prve pomoći djeci ozlijeđenoj na dječjim igralištima uključuje primjenu svih postupaka koji se i inače primjenjuju u slučajevima hitnosti: kardio-pulmonalna reanimacija, zaustavljanje krvarenja, previjanje rane, imobilizacija prijeloma, organizacija prijevoza do najbliže kirurške ambulante radi pregleda i nastavka dijagnostičko-terapijskih postupaka.

Prevencija

Prevencija ozljeđivanja djece na dječjim igralištima zahtijeva multidisciplinarni pristup i aktivno učešće roditelja: provođenje faktora sigurnosti na dječjim igralištima (podloga, uređenje prostora, dizajn sprava i održavanje, ispravno korištenje opreme primjerene dobi i motoričkim sposobnostima djeteta) uz nadzor odraslih osoba (roditelja) spremnih pružiti prvu pomoć ako to situacija zahtijeva.

Zoran Barčot, dr. med.
- specijalist dječje kirurgije, voditelj hitne i specijalističke kirurške službe Klinike za dječje bolesti Zagreb
- liječnik na Odjelu za opekline i plastičnu kirurgiju Referentnog centra za traumatizam dječje dobi Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske.