Definicija kvalitete života

Postoje sve veći zahtjevi ispitivanja učinkovitosti, neškodljivosti i isplativosti novih strategija liječenja kod kojih odnos troška i koristi treba uključivati i bolesnikov osjećaj zdravlja.

U posljednjih dvadesetak godina zabilježen je izraziti porast zanimanja za procjenom kvalitete života uvjetovane zdravljem. Postoji više razloga zbog čega je procjena kvalitete života uvjetovane zdravljem postala značajna. Jedan od osnovnih je proširenje definicije zdravlja koju je utvrdila Svjetska zdravstvena organizacija. Postoje sve veći zahtjevi ispitivanja učinkovitosti, neškodljivosti i isplativosti novih strategija liječenja kod kojih odnos troška i koristi treba uključivati i bolesnikov osjećaj zdravlja. Stručnjaci različito definiraju kvalitetu života. Sagledavanje kvalitete života neizostavno se veže uz zdravlje te uključuje više faktora, primarno je usmjerena na bolesnika i dinamično je konstruirana.

Kvaliteta života vezana uz zdravlje

Narušeno zdravstveno stanje i sam tijek bolesti može dovesti do blagih ili dramatičnih promjena u pojedinim ili svim odrednicama kvalitete života.

Postoji opće mišljenje da kvaliteta života vezana uz zdravlje u punom smislu obuhvaća četiri područja koja opisuju bolesnikov doživljaj zdravlja i bolesti:

a. fizičko zdravlje i simptomi;

b. funkcionalni status i aktivnosti svakodnevnog života;

c. mentalna dobrobit (uključujući egzistencijalne i duhovne aspekte života);

d. socijalno zdravlje, uključujući izvršavanje socijalnih uloga te socijalnu podršku.

Narušeno zdravstveno stanje i sam tijek bolesti može dovesti do blagih ili dramatičnih promjena u pojedinim ili svim odrednicama kvalitete života, sa složenim interakcijama između bolesti i liječenja, te individualne reakcije bolesnika na socijalno okruženje.

Mjerenje kvalitete života

U zadnjih 20 godina trend mjerenja kvalitete života kretao se od korištenja nestandardiziranih intervjua i ad-hoc skala koje su uključivale sažete definicije kvalitete života, do današnjih standardiziranih, multidimenzionalnih i specifičnih za određenu bolest. Primjenjivani su različiti modeli mjerenja kvalitete života od direktne opservacije, intervjua, telefonskih intervjua, te upitnika za bolesnike. Preferirana metoda zasigurno je korištenje upitnika za bolesnika uz subjektivnu procjenu fizičkog, psihičkog i socijalnog funkcioniranja. Mišljenja su stručnjaka da je jedan od razloga minimalni financijsko izdavanje i lakoća primjene. Jedan broj stručnjaka ne podržava navedene argumente tvrdeći da upitnici omogućuju valjane informacije i procjenu bolesnikove perspektive kvalitete života uvjetovane doživljajem zdravlja.

Samokontrolirajući model bolesti

Samokontrolirajući model definira bolest kao problem, a ponašanje bolesnika kao pokušaj da riješi taj problem.

Leventhal-ov samokontrolirajući model bolesti (SRM) [Leventhal, H., Nerenz, DR, & Steele, DF (1984). prikazuje osobu kao aktivnog sudionika u rješavanju problema. Bolesnik prema Leventhal-ovom samokontrolirajući modelu bolesti u većini slučajeva ponašanjem pokušava popuniti prazninu između postojećeg zdravstvenog stanja, cilja ili idealnog stanja. Samokontrolirajući model definira bolest kao problem, a ponašanje bolesnika kao pokušaj da riješi taj problem. Bolesnikov odgovor na bolest temelji se na njegovoj interpretaciji i procjeni bolesti te ishodu strategija suočavanja.

Spoznaja bolesti- implikacije za liječenje

Visoka razina znanja i vještina te predanost poslu od strane osoblja dovodi do visokih očekivanja u odnosu na bolesnike u smislu pridržavanja ograničenja u prehrani, pozitivnog raspoloženja, truda uloženog u rehabilitaciju.

Odgovori na bolest pojedinca manifestira se na tri stupnja:

• Kognitivna spoznaja prijetnje zdravlju kojom bolesnik identificira značenje bolesti. Temelji se na konkretnim znakovima i simptomima kao i vjerovanju o posljedicama i trajanju bolesti. 
• Razvoj i primjena plana djelovanja ili strategija suočavanja s prijetnjom. 
• Procjena ishoda plana djelovanja. 

Istraživanje Kaplan De-Nour (1983) koje je provedeno s kronično bubrežno insuficijentnim bolesnicima imalo je za cilj utvrditi utjecaj interakcije između bolesnika i osoblja kao potencijalni izvoru stresa. Zaključila je da visoka razina znanja i vještina te predanost poslu od strane osoblja dovodi do visokih očekivanja u odnosu na bolesnike u smislu pridržavanja ograničenja u prehrani, pozitivnog raspoloženja, truda uloženog u rehabilitaciju itd. Istraživanje je ujedno pokazalo da oštećenja izazvana uremijom zajedno s visokom prevalencijom psihopatologije kod osoblja izaziva frustraciju. Porast tenzije među osobljem u većini izazva kontra-agresiju u bolesnika što u konačnici dovodi do negiranja, povlačenja itd.

Kognitivne funkcije i kvaliteta života

Procjena kognitivnih funkcija ima znakovitu ulogu u evaluaciji kvalitete života u bolesnika s kroničnim bolestima. Kognitivni deficit, može imati značajan utjecaj na svakodnevno funkcioniranje.

Studije koje su istraživale kognitivno funkcioniranje kod osoba u terminalnom stadiju bolesti pokazale su relativno konzistentni deficit u intelektualnom funkcioniranju. Također su mnoge studije pokazale poremećaj pažnje i mentalne budnosti neuropsihološkim i elektropsihološkim mjerenjem kortikalnog funkcioniranja. Hagberg (1974) je procjenjivao različite intelektualne funkcije kod grupe pacijenata prije dijalize te ponovo nakon 6 i 12 mjeseci od početka tretmana dijalizom. Rezultati su pokazali znatno poboljšanje kako se povećavalo vrijeme provedeno na dijalizi, pa sve do gotovo normalnog funkcioniranja nakon 1 godine provedene na tretmanu dijalizom. Održavanje adekvatne razine kognitivnog funkcioniranja poželjan je ishod liječenja kronične bubrežne insuficijencije i važno je za uspješnu adaptaciju bolesnika na tretman dijalizom. Utjecaj kognitivnog oštećenja na kvalitetu života razlikuje se od pojedinca do pojedinca. Bolesnici koji pridaju veliku važnost neoštećenom kognitivnom funkcioniranju, i oni koji moraju u svakodnevnom životu funkcionirati na višoj kognitivnoj razini, razlikuju se u kvaliteti života i doživljaju zdravlja. Procjena kognitivnih funkcija ima znakovitu ulogu u evaluaciji kvalitete života u bolesnika s kroničnim bolestima. Kognitivni deficit, može imati značajan utjecaj na svakodnevno funkcioniranje.

Kvaliteta života-ishod liječenja

Procjena kvalitete života uvjetovane zdravljem uključuje utjecaj zdravlja na opće stanje bolesnika u ključnim područjima svakodnevnog funkcioniranja: tjelesnog i mentalnog zdravlja, društvenog života, uloge u društvu i općeg osjećaja zdravlja.

Ishod liječenja tradicionalno se iskazuje uporabom standardnih kliničkih parametara, kao što su smrtnost i pobol, te korištenjem zdravstvenih usluga. Etablirani klinički parametri osiguravaju važne informacije kliničarima ali često ne iskazuju bolesnikovo viđenje zdravlja i ne ukazuju na one čimbenike ishoda koji su važni samom bolesniku. U poimanju kvalitete života i doživljaja zdravlja bolesnika neophodno je uzeti u obzir njegov subjektivni osjećaj zdravlja koji je u svezi s njegovom bolešću. Cjelokupna se procjena kvalitete života bazira na ispitivanju kvalitete života uvjetovane zdravljem. Procjena subjektivnog osjećaja zdravlja odnosi se na aspekte kvalitete života uvjetovane specifičnim čimbenicima bolesti, koji mogu utjecati na samog bolesnika kao što su zdravstveni status, simptomi bolesti, nesposobnost, osjećaj zadovoljstva liječenjem i dr. Procjena kvalitete života uvjetovane zdravljem uključuje utjecaj zdravlja na opće stanje bolesnika u ključnim područjima svakodnevnog funkcioniranja: tjelesnog i mentalnog zdravlja, društvenog života, uloge u društvu i općeg osjećaja zdravlja. Bazira se na subjektivnoj ocjeni stanja bolesnika i uključuje minimum osnovnih svakodnevnih funkcija u životu. Obuhvaća simptome bolesti, funkciju spavanja i sna, kognitivne funkcije, seksualne funkcije i drugo. Ocjena kvalitete života uvjetovane zdravljem uključuje tjelesnu i mentalnu komponentu čije je razlikovanje značajno u ukupnoj analizi. Uz osnovni medicinski pristup ne smije se zanemariti doživljaj zdravlja i dobrobiti u bolesnika.

Zaključak

Poznavanje doživljaja zdravlja i dobrobiti od strane medicinskog tima koji skrbi za bolesnika omogućava bolje poznavanje bolesnika, njegovih potreba čime se mogu usmjeriti medicinske intervencije ka specifičnim potrebama pojedinca. Cjeloviti pristup bolesniku, razumijevanje problema, edukacija bolesnika, obitelji i rodbine omogućava poboljšanje zadovoljstva bolesnika i cjelokupnog multidiciplinarnog tima što u konačnici rezultira poboljšanjem kvalitete liječenja, doživljaja zdravlja i dobrobiti bolesnika o kojem skrbi.

Literatura:

1. Fox,E."O"Boyle,C. and Hill,C. Cognitive and bihevioral deficits and quality of life in renal faliure. Quality of life following renal faliure. 1994;99-108
2. Horne,R. and Weinman,J. Illness cognitions: implications for the tratment of renal disease. Quality of life following renal faliure. 1994;113-128
3. Nichols,K. The managment of staff diffilcities in the ranal unit. Quality of life following renal faliure. 1994; 248-256
4. Testa MA, Simson DC.Assessment of quality-of-life
outcomes.New Engl Jmed,1996;334:835-40.
5. Rački S. Kvaliteta života uvjetovana zdravljem u bolesnika s kroničnim zatajenjem bubrega. Nefrologija danas, 2006, 3.1-3.6.
6. Hawthorne G, Herrman H, Murphy B. Social Indicators Research 2006; 77:37-59
7. Development of the World Health Organization WHOQOL-BREF quality of life assessment. The WHOQOL Group. Psychol Med. 1998 May;28:551-8 8. F. Lobban ,C. Barrowclough ,S. Jones . Clinical Psychology Review, 2003; 23: I 2; 171-196.