Duhovnost poveznica zdravlja i blagostanja

Posljednjih godina 20. stoljeća Međunarodno udruženje radnih terapeuta povećalo je javne diskusije o učincima duhovnosti na zdravlje i blagostanje pojedinca. Rasprave su uključivale smjernice po kojima radni terapeut može ili bi trebao otkriti i uključiti tijekom intervencije duhovnu komponentu pri cjelovitom zbrinjavanju (Barnum 1996). U prosincu 1996.godine donesen je izvještaj o nužnosti sagledavanja duhovnih vještina tijekom zdravstvene skrbi za pojedinca, sagledavajući duhovnost kao bitan element postizanja veće kvalitete zbrinjavanja (Castle 1996.). Iste godine održana je Nacionalna konferencija o duhovnoj brizi u Derby-u na kojoj su prisustvovali osim radnih terapeuta i ostali zdravstveni djelatnici kako bi definirali značaj duhovnosti kao poveznicu zdravlja i blagostanja (Roberts and Hume, 1996, 1994, p.89) koja se u osnovnim napucima implementirana u Nacionalnu radnu terapiju (Guidelines for client-centered practice -Canadian association of Occupational Therapists (CAOT 1991.).

Utjecaj religioznosti na tijek terapije

Smjernice radne terapije usmjeravaju radnog terapeuta tijekom procjene u tematiku patnje, krivnje, oproštenja, radosti, osamljenosti i unutarnjeg mira.

Bolest i zdravlje potrebno je promatrati u kontekstu cjelokupne ličnosti jer samo ovakvim integralnim pristupom pacijentu zdravstveni djelatnici mogu dobiti potpuni uvid u poteškoće osobe. Religija je od samog početka imala prosvjetiteljsku ulogu i veliki utjecaj na pučanstvo. U svojim radovima (Moro 2002) često ističe da je bolest signal za preispitivanje sebe, životne filozofije, stavova prema Bogu ljudima i samome sebi. Oduvijek su mnogi ljudi kroz religijske obrede i mistična iskustva pokušali pobijediti bolest i iznova uspostaviti tjelesnu i duševnu ravnotežu i sklad u potrazi za najvećim bogatstvom: zdravljem (Jakovljević i Nikić 2002). Holistički pristup u zbrinjavanju pacijenata može koristiti molitvu za pozitivan utjecaj na pacijentovo prevladavanje anksioznosti vezanu uz bolest (Lo 2003). Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće budući da je religioznost po sebi otvorenost za apsolutne vrijednosti. Religioznost je dakle dispozicija koja se kasnije aktivira i pretvara u osobnu vjeru. Upravo zbog tih različitosti svatko će na drugačiji način postići ravnotežu na područjima koja se pred njega postavljaju i koja treba savladati. Radni terapeut teži razumijevanju i prihvaćanju pacijentovih vrijednost kako bi razvio usku terapeutsku vezu, istražio motivaciju i konačno angažirao pacijenta u terapijsku aktivnost. Smjernice radne terapije usmjeravaju radnog terapeuta tijekom procjene u tematiku patnje, krivnje, oproštenja, radosti, osamljenosti i unutarnjeg mira. Duhovne potrebe koje nisu zadovoljene često se manifestiraju kao duhovna tjeskoba prema Bogu i drugima, pitanjima o značenju života i patnje i dubokom životu potištenosti (Harisson i Borna 1993).

Istraživanje duhovne komponente u radnoj terapiji

Istraživanje koja su se u početku provodila na temu duhovnosti prihvaćena su među radnim terapeutima kao početna točka za istraživanje duhovne komponente u radnoj terapiji. Cilj istraživanja bio je razjasniti duhovnosti i duhovne potrebe pacijenata. Provedena su istraživanja kroz koja su radni terapeuti saznali o osobnim vjerovanjima pacijenata u pogledu duhovnosti, nužnosti razumijevanja duhovnih potreba pacijenta, i ulozi radnog terapeuta u definiranju duhovne komponente. Sudionici istraživanja bili su kršćani (radni terapeuti) iz tri različite kršćanske denominacije. Istraživanje se provodilo kroz intervju s pacijentima s naglaskom na duhovnoj komponenti (takva vrsta intervjua provodila se s pacijentima koji su unaprijed prihvatili istraživanje). Pouzdanost i povjerljivost bile su maksimalno zagarantirane uz čuvanje zapisa informacija na audio materijalima. Istraživanjem su obuhvatili pacijente s malignim neoplazma, koji su iskazivali potrebu da netko sjedne kraj njih i govori im o duhovnosti. Na osnovi rezultata zaključeno je da su pacijenti imali potrebu:

• za poštovanjem,
• potrebu da se zna da je netko od zdravstvenih djelatnika slobodan i voljan slušati,
• potrebu za razumijevanjem vlastitih uvjerenja,
• pravo na dostojanstvo i izbor,
• potrebu za osjećajnošću od strane zdravstvenog osoblja, i potrebu za privatnošću.

Duhovnost - srž terapijske interakcije

Pogled na ljude kao duhovna bića znači prepoznavanje njihovih unutrašnjih vrijednosti i poštivanje njihovih uvjerenja, vrijednosti, bez obzira na sposobnosti, dob ili druge karakteristike.

Perspektiva radne terapije stavlja naglasak na okupaciju, dok duhovnost predstavlja srž u svim interakcijama osobe, okoline i okupacije. Duhovnost prebiva u osobi, oblikuje ju okolina te daje značenje okupacijama. Vjerovati ne znači odreći se razuma, volje i osjećaja, ne znači biti pasivan, ponižen i osiromašiti svoje biće. Filozofija radne terapije naglašava nužnost sagledavanja vjeroispovijesti u kontekstu činjenica s kojima se moramo suočiti. Uvjerenja radnih terapeuta usmjerena su na prihvaćanje stavova pojedinca o vjeroispovijesti , bilo da osoba daje svoje povjerenje Bogu i/ili ljudima. Čovjek se teško može opredijeliti u jednom trenutku, potrebno se neprestano opredjeljivati i odlučivati. Zato su vjera i vjeroispovijed životni stavovi stalnog opredjeljivanja. Duhovnost se može otkrivati kroz djelovanje pojedinca, kroz njegova uvjerenja i poglede na život. Za neke je duhovnost religijska vizija, za druge je ona manje jasna, a prisutna je samo kao osjećaj koji ima smisla ili značenje. Iz razloga što su ljudi duhovna bića, svaki pojedinac se vrednuje kao jedinstvena osoba. Pogled na ljude kao duhovna bića znači prepoznavanje njihovih unutrašnjih vrijednosti i poštivanje njihovih uvjerenja, vrijednosti, bez obzira na sposobnosti, dob ili druge karakteristike. Zato radni terapeut u okviru duhovne komponente praktične aktivnosti (terapijsku intervenciju) temelji na pacijentovim vrijednostima, podržavajući ga u preuzimanju rizika i neuspjeha, poštujući njegov osobni stil nošenja s promjenama ili njihovog donošenja, voditi pacijenta u cilju identificiranja potreba čak i kad se osobno radni terapeut ne slaže u potpunosti. Radni terapeut ohrabruje i aktivno potiče pacijenta na sudjelovanje u donošenju odluka u partnerskom odnosu tijekom terapije, programira planiranje , oblikuje strategiju, osigurava informacije koje će odgovoriti na pitanja pacijenta uz jasnu komunikaciju i poziv ka korištenju osobnih snaga i prirodne podrške socio-kulturološkog okružja.

Zaključak

Pogled na ljude kao duhovna bića znači prepoznavanje njihovih unutrašnjih vrijednosti i poštivanje njihovih uvjerenja, vrijednosti, bez obzira na sposobnosti, dob ili druge karakteristike. Radni terapeut teži razumijevanju i prihvaćanju pacijentovih vrijednost uz neizostavno procjenjivanje duhovnih vještina kako bi razvio usku terapeutsku vezu, istražio motivaciju i konačno angažirao pacijenta u terapijskoj aktivnost.

Literatura

1) American Journal of Occupational Therapy (1997) 51 (3) 167-219
2) Barnitt R, Mayers C (1993) Can occupational therapists be bough humanists and Christians? A study of two conflicting frames of reference. British Journal of Occupational Therapy. 56(3), 84-88
3) Canadian Association of Occupational Therapists (1991) Occupational therapy guidelines for client-centered practice. Toronto: CAOT/L ACE Publications.
4) Creek Jenifer, Livingstone Churchill (2002)."Occupational Therapy and Mental Health",
5) Etički kodeks i profesionalno ponašanje, Colledge of Occupational Therapy, COT 1995
6) Enabling Occupation: An Occupational Therapy Perspective, CAOT 1997
7) Urbanowski R, Vargo J (1994) Spirituality, daily practice and the occupational performance model. Canadian Journal of Occupational Therapy, 61(2) 88-94
8) Udell Lorraine and Chandler Colin ,The role of Occupational Therapist in addressing the Spiritual Needs of Clients, British Journal of Occupational Therapy, October 2000 63(10)