Uvod

Čak 1 od 3 osobe s dijabetesom i 1 od 5 s hipertenzijom u zemljama s visokim dohotkom ima KBB, fokusiranjem na kontrolu dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti može se ublažiti rast broja oboljelih od KBB-a.

Procjenjuje se da otprilike 850 milijuna ljudi diljem svijeta ima kroničnu bubrežnu bolest (KBB), od kojih većina živi u zemljama s niskim dohotkom i nižim srednjim dohotkom, a velik dio tih pojedinaca nema pristup dijagnostici, prevenciji ili liječenju KBB-a. Čak 9 od 10 osoba s KBB-om koja živi u siromaštvu i sa slabom infrastrukturom primarne zdravstvene zaštite nije svjesno da imaju ovu dijagnozu i stoga ne traže liječenje. Starenje stanovništva i rast populacije dovest će do velikog povećanja prevalencije KBB-a u zemljama s niskim i nižim srednjim dohotkom u nadolazećim desetljećima. Za razliku od kardiovaskularnih bolesti, moždanog udara i bolesti dišnog sustava, smrtnost od KBB-a raste. Trenutno je KBB treći najbrže rastući uzrok smrti na globalnoj razini i jedina kronična bolest koja pokazuje stalni porast smrtnosti prilagođene dobi. Predviđa se da će do 2040. KBB biti 5. najveći uzrok smrtnosti na globalnoj razini.

Rast ukupnog broja stanovništva, starenje i sve veći trend porasta dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti i hipertenzije utječu na učestalost KBB-a, a posebno u razvijenim dijelovima svijeta. Čak 1 od 3 osobe s dijabetesom i 1 od 5 s hipertenzijom u zemljama s visokim dohotkom ima KBB, što dovodi do zaključka da će se fokusiranjem na kontrolu dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti ublažiti rast broja oboljelih od KBB-a.

Kronična bubrežna bolest - rastući globalni problem

Starenje stanovništva doprinosi ukupnom riziku incidencije KBB-a. Trenutna predviđanja procjenjuju da će do 2035. čak 1,1 milijarda ljudi biti starija od 65 godina, što je povećanje od 60% u odnosu na 2020., pri čemu se očekuje da će najveći broj starijih osoba biti u Kini i Indiji. Unatoč kontroverzama oko dobno prilagođene definicije KBB-a, rastuća prevalencija te bolesti dovodi do povećanog rizika od štetnih ishoda u svim dobnim skupinama. Gubitak bubrežne rezerve sa starenjem također pogoršava međuodnos između akutnog bubrežnog oštećenja i progresije KBB-a. Štoviše, KBB je povezan s upalom i ubrzanim starenjem stanica cijelog tijela, osobito kardiovaskularnog sustava, čime se povećava ukupno pogoršanje zdravlja povezanog sa starenjem čak i u bolesnika mlađe životne dobi.

Ekološke i društvene prijetnje zdravlju bubrega i dalje rastu

Rizici povezani s promjenom okoliša, uključujući globalno zatopljenje, toksine iz okoliša, onečišćenje zraka i smanjenje bioraznolikosti, globalni su. Međutim, nedostatak kapaciteta i resursa za ublažavanje i prilagodbu čini populaciju zemalja s niskim i nižim srednjim dohotkom posebno ranjivima na takve rizike. Ove populacije također nastavljaju imati visoke stope zaraznih bolesti, od kojih mnoge pogađaju bubrege. Nedostatak resursa u tim zemljama uvećava doprinos lokalnih čimbenika rizika za KBB, kao i čimbenika rizika povezanih s dijabetesom ili hipertenzijom. Nadovezujući se na ovu pozadinu, ograničena javnozdravstvena arhitektura i visoke razine siromaštva stvaraju prijetnje zdravlju bubrega tijekom cijelog života, s posebnim utjecajem na trudnoću i djetinjstvo.

Klimatske promjene utječu na globalnu dostupnost vode. Od 2000. godine globalna učestalost i trajanje suše povećali su se za gotovo 30%. U uvjetima velike suše, opcije hemodijalize nisu ekološki održive, budući da se za prosječno liječenje hemodijalizom koristi > 500 L vode tjedno. Hitna stanja kao što su ekstremni klimatski događaji (suša, snježne oluje, poplave i požari), prirodne katastrofe kao što su potresi, kao i katastrofe izazvane čovjekom kao što su ratovi, utječu na dostupnost metoda za nadomještanje bubrežne funkcije kao što su hemodijaliza ili transplantacija bubrega. Nadalje, ekstremni događaji također mogu izravno uzrokovati bubrežnu ozljedu, kao što je npr. rabdomioliza koja nastaje nagnječenjem tkiva u slučaju potresa.

Majke u siromašnom okruženju imaju veću vjerojatnost da će roditi djecu koja su mala za gestacijsku dob, imaju malu porođajnu težinu ili su rođena prerano. Brojne su populacijske studije pokazale da manja veličina ploda za gestacijsku dob, niska porođajna težina i nedonošenost povećavaju rizik od razvoja proteinurije, hipertenzije, KBB-a i terminalnog zatajivanja bubrega u kasnijem životu. Do navedenog dolazi uslijed smanjenog broja nefrona zbog suboptimalnog rasta u maternici, povećavajući osjetljivost na ozljedu bubrega kasnije u životu. Loša prehrana dojenčadi i tijekom djetinjstva, kao i česte infekcije, predstavljaju dodatne čimbenike rizika za zdravlje bubrega tijekom života.

Globalno gledajući, višefaktorske društvene odrednice zdravlja duboko utječu na zdravlje bubrega. Ljudi koji žive u ruralnim područjima, migranti, stariji pojedinci ili oni pogođeni siromaštvom, beskućništvom i glađu imaju veću vjerojatnost da će biti pogođeni bolešću bubrega i razviti njezine najgore manifestacije. Na primjer, siromašniji ljudi s KBB-om imaju veću vjerojatnost da će doživjeti brzu progresiju bolesti. Značajno je da progresivni KBB također može pogoršati siromaštvo, s obzirom da pojačava opću tjelesnu nemoć i smanjuje radnu sposobnost pojedinca. Spol i dob dodatno utječu na uzroke KBB-a, profil komorbiditeta i razvoj bolesti tijekom vremena. Na primjer, žene imaju 29 % veću vjerojatnost da će imati KBB nego muškarci, ali muškarci imaju veću vjerojatnost da će umrijeti od KBB-a. Naime, unatoč povećanom riziku od smrti, muškarci imaju 47 % veću vjerojatnost da će se liječiti dijalizom i/ili transplantacijom bubrega nego žene. U starijoj općoj populaciji, žene su imale nižu početnu brzinu glomerularne filtracije (GFR), a muškarci su imali brži pad GFR-a tijekom vremena. Ovo složeno međudjelovanje dobi i spola treba bolje razumjeti kako bi se omogućio razvoj odgovarajućih strategija prevencije i liječenja KBB-a na razini zdravstvenog sustava. 

Čimbenici rizika za kroničnu bubrežnu bolest

Hipertenzija

Inhibitori renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) smatraju se prvom linijom za bolesnike s hipertenzijom i proteinuričnim KBB-om.

Procjenjuje se da hipertenzija pogađa oko 1,39 milijardi ljudi (31,1 %) diljem svijeta, a usko je povezana s KBB-om. U SAD-u je utvrđeno da je KBB prisutan u oko 15 % svih hipertenzivnih bolesnika, dok je hipertenzija bila komorbiditet u oko 90 % ukupnog broja bolesnika s utvrđenom KBB. U smislu temeljne patofiziologije, kronično povišen sustavni krvni tlak rezultira pregradnjom aferentne arteriole, ometajući njenu sposobnost autoregulacije intraglomerularnog tlaka. Nakon toga, povišeni sustavni tlakovi izravno se prenose na vaskularne slojeve što rezultira glomerularnom hipertenzijom i progresivnom nefrosklerozom.

Preporuke ciljanog krvnog tlaka trenutno se razlikuju u različitim organizacijskim smjernicama. Nedavno su smjernice za poboljšanje globalnih ishoda za bubrežne bolesti (KDIGO) iz 2021. preporučile ciljanje sistoličkog krvnog tlaka ispod 120 mmHg u KBB bolesnika, iako su veliki naglasci stavljeni na individualiziranje ciljeva na temelju kliničkih karakteristika bolesnika. S druge strane, smjernice American College of Cardiology i American Heart Association za hipertenziju (ACC/AHA) iz 2017. upućuju na ciljnu vrijednost krvnog tlaka ≤ 130/80 mmHg u KBB bolesnika, dok Europsko društvo za hipertenziju-Europsko društvo za kardiologiju preporučuje ciljni krvni tlak manji od 140/90 mmHg.

Nefarmakološke intervencije za smanjenje krvnog tlaka u bolesnika s KBB trebale bi se prvo pokušati ili koristiti zajedno s farmakološkim terapijama. Trenutačne smjernice još uvijek preporučuju dijetu s niskim unosom soli, ciljano < 2 g dnevno, no prosječno se po osobi konzumira više od 5 g dnevno. Studije su povezale veće izlučivanje natrija urinom s lošijim bubrežnim i kardiovaskularnim ishodima, a smanjeni unos natrija hranom može uzrokovati smanjenje proteinurije za 22%. Važno je napomenuti da je nedavno kliničko ispitivanje koje je uspoređivalo upotrebu zamjena za sol (25 % kalijevog klorida) u usporedbi s običnom soli (100 % natrijevog klorida) otkrilo smanjene stope moždanog udara, većih štetnih kardiovaskularnih događaja i smrti.

Što se tiče farmakoloških terapija, inhibitori renin-angiotenzin-aldosteronskog sustava (RAAS) kao što su inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima (ACEi) ili blokatori receptora angiotenzina II (ARB) smatraju se prvom linijom za bolesnike s hipertenzijom i proteinuričnim KBB-om. Studije su pokazale njihovu sposobnost smanjenja rizika od razvoja KBB-a i kardiovaskularnih bolesti za oko 50 %.

Pokazalo se da antagonisti mineralokortikoidnih receptora (MRA) kao što su spironolakton i eplerenon također smanjuju proteinuriju, ali ih treba pomno pratiti zbog hiperkalemije u bolesnika s KBB-om s eGFR < 45 ml/min/1,73 m². Nedavno se pokazalo da finerenon, nesteroidni i selektivni MRA, smanjuje progresiju KBB-a i ukupne kardiovaskularne događaje u bolesnika s dijabetičkom nefropatijom.

Diuretici su još jedan bitan alat koji pomaže u smanjenju preopterećenja volumenom u KBB bolesnika. Tiazidi kao što je klortalidon u početku su preferirani zbog svog dugog poluživota, a podaci iz nedavnih kliničkih ispitivanja pokazuju poboljšanje krvnog tlaka u uznapredovalim stadijima KBB-a uz liječenje ovim diuretikom. Iako su diuretici Henleove petlje, poput furosemida, i dalje učinkoviti za postizanje diureze pri nižem GFR-u u odnosu na tiazide, još uvijek nije dokazan benefit za ukupne kliničke ishode. Inhibitori natrij-glukoza kotransportera 2 (SGLT-2), koji također imaju i diuretske i antihipertenzivne učinke, mogu sniziti krvni tlak za oko 7-9 mmHg, iako se njihov ukupni benefit postiže drugim mehanizmima.

Ne-dihidropiridinski (tj. verapamil, diltiazem) i dihidropiridinski (tj. amlodipin, felodipin) blokatori kalcijevih kanala (CCB) učinkoviti su u smanjenju proteinurije u KBB bolesnika kada se koriste u kombinaciji s blokadom RAAS-a. Pokazalo se da je kombinacija benazeprila s amlodipinom učinkovitija od kombinacije s hidroklorotiazidom u ispitivanju. Izbjegavanje kardiovaskularnih događaja putem kombinirane terapije u bolesnika koji žive sa sistoličkom hipertenzijom (ACCOMPLISH) u sprječavanju udvostručenja serumskog kreatinina i progresije u terminalno zatajivanje bubrega.

Dislipidemija

Dislipidemija povezana s KBB-om prvenstveno se sastoji od visokih razina triglicerida, niskih razina HDL-a i promjenjivih razina LDL-a.

Bolesnici s dislipidemijom pokazuju povećan rizik od razvoja KBB-a. Nedavna studija na 5183 bolesnika u Kini tijekom 6-godišnjeg razdoblja praćenja pokazala je da je u najvišim kvartilima lipoproteina niske gustoće (LDL), triglicerida i ukupnog kolesterola rizik od razvoja KBB-a porastao za 3,8 puta. Druga japanska studija pokazala je da su hiperkolesterolemija, hipertrigliceridemija i niske razine lipoproteina visoke gustoće (HDL) neovisno povezane s pogoršanjem proteinurije u 10-godišnjem studijskom praćenju. Još jedan važan regulator lipidne homeostaze, proprotein konvertaza subtilisin/keksin tip 9 (PCSK9), nedavno je pokazao da je povezan s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti u KBB populaciji, ali nije imao veze s eGFR-om ili albuminurijom. U smislu patofiziologije, čini se da se dislipidemija povezana s KBB-om prvenstveno sastoji od visokih razina triglicerida, niskih razina HDL-a i promjenjivih razina LDL-a. Prekomjerno nakupljanje lipida uzrokuje oštećenje podocita, tubularnih stanica i tubulointersticijalnog tkiva različitim mehanizmima uključujući proizvodnju reaktivnih kisikovih čestica, peroksidaciju lipida i oštećenje mitohondrija što dovodi do glomerularnih i tubularnih lezija.

Šećerna bolest

Od procijenjenih 374 milijuna osoba s dijabetesom diljem svijeta, oko jedne polovice oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 i jedna trećina od tipa 1 razvit će KBB.

Postoje različiti endokrini čimbenici rizika za KBB, a prvenstveno se to odnosi na šećernu bolest. Od procijenjenih 374 milijuna osoba s dijabetesom diljem svijeta, oko jedne polovice oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 i jedna trećina od tipa 1 razvit će KBB. Istraživanja su pokazala da je KBB uzrokovan dijabetesom rezultirao s 11 milijuna godina života prilagođenih invaliditetu (DALY), a porast se bilježi od 1990. do 2017. Patofiziološki mehanizmi dijabetičke nefropatije uključuju glomerularnu hiperfiltraciju uzrokovanu prekomjernom aktivacijom RAAS sustava, oksidativni stres i imunološku disfunkciju koja dovodi do ekspanzije mezangija i oštećenja glomerularne filtracijske barijere.

Temelji liječenja KBB-a u dijabetičara uključuju strogu kontrolu glikemije kako bi se spriječio nastanak i rano napredovanje KBB-a, blokadu RAAS, analoge receptora glukagonu sličnog peptida-1 (GLP-1) i SGLT-2 inhibitore za zaustavljanje progresije KBB-a. Višestruka su ispitivanja pokazala smanjenje učestalosti razvoja KBB-a uz postignute niže ciljne vrijednosti HgbA1c: 22-godišnje praćenje ispitivanja kontrole i komplikacija dijabetesa (DCCT) pokazalo je 50%-tno smanjenje incidencije KBB u skupini koje je imala intenzivnu kontrolu glikemije. Međutim, druga ispitivanja koja su uključivala dijabetes tipa 2 nisu uspjela pokazati poboljšane ishode za bubrege sa strožom kontrolom HgbA1c te su umjesto toga pokazala povećanu smrtnost i rizik od hipoglikemije. Stoga trenutne smjernice preporučuju odabir individualiziranog cilja iz šireg raspona vrijednosti HgbA1c, < 6,5% – 8,0 %, uravnotežujući dobrobiti bubrežne i kardiovaskularne zaštite s rizicima od hipoglikemije.

Debljina

Povećanje tjelesne težine za > 10% od osnovnog indeksa tjelesne mase rezultiralo je približno 30 % većim rizikom za razvoj KBB-a u muškaraca.

U više epidemioloških studija debljina je opisana kao neovisni čimbenik rizika za KBB. Povećanje tjelesne težine za > 10% od osnovnog indeksa tjelesne mase rezultiralo je približno 30 % većim rizikom za razvoj KBB-a u muškaraca. Istraživanje koje je ispitivalo populaciju s hipertenzijom otkrilo je da je povezanost između debljine i razvoja KBB-a značajna čak i nakon prilagodbe za razlike u krvnom tlaku i nazočnosti dijabetesa. Predloženi mehanizmi za povećan rizik od KBB-a u pretilih bolesnika uključuju promjene u bubrežnoj hemodinamici (vjerojatno zbog povećanog unosa soli), upalu i oksidativni stres.

Brojne studije su otkrile da je gubitak težine povezan sa smanjenom razinom albuminurije. Posebno se pokazalo da je barijatrijska kirurgija najučinkovitija u smanjenju hiperfiltracije u usporedbi s nekirurškim intervencijama kao što su niskokalorične dijete ili tjelovježba; međutim, ova nekontrolirana kirurška ispitivanja uključivala su značajan broj bolesnika bez značajne mikroalbuminurije na početku. Analozi GLP-1 receptora kao što je gore spomenuto, usporavaju napredovanje albuminurije i sprječavaju nastanak velikih kardiovaskularnih događaja u dijabetičara. Također se pokazalo da blokada RAAS primjenom terapije ACEi ili ARB-ova smanjuje proteinuriju na 30 – 80 % od početne vrijednosti u bolesnika s glomerulopatijom povezanom s debljinom. Studije antioksidansa na životinjama kao što su SS-31, likopen i melatonin pokazuju obećavajuće rezultate za poboljšanje glomerulopatije povezane s debljinom, ali zahtijevaju daljnja istraživanja za procjenu učinkovitosti i sigurnosti navedene terapije u ljudi.

Zaključak

Ukratko, KBB je značajan javnozdravstveni problem izazvan raznim promjenjivim i nepromjenjivim čimbenicima rizika koji obuhvaćaju kardiovaskularna i endokrina područja, stil života i genetsko/okolišno područje. Razumijevanje važnih odrednica KBB-a i kliničkog fenotipa visokorizičnih populacija ključno je za prevenciju, poboljšano otkrivanje i ranu provedbu intervencija koje ublažavaju progresiju same bolesti. Bez obzira na primjenu novih farmakoterapija, dijagnostičkih alata i javnozdravstvenih inicijativa koje usmjeravaju veću pozornost na KBB u okviru globalnog zdravstvenog programa, potrebni su daljnji napori kako bi se poboljšao pristup navedenim intervencijama utemeljenim na dokazima među visokorizičnim i  ranjivim skupinama.

Literatura

1. Prevention, C. f. D. C. a. Chronic Kidney Disease in the United States, 2021. (Centers for Disease Control and Prevention, US Department of Health and Human Service, 2021).
2. Gummidi, B. et al. A Systematic Study of the Prevalence and Risk Factors of CKD in Uddanam, India. Kidney International Reports 5, 2246-2255. doi:10.1016/j.ekir.2020.10.004 (2020).
3. Foreman, K. J. et al. Forecasting life expectancy, years of life lost, and all-cause and cause-specific mortality for causes of death: reference and alternative scenarios for 2016–40 for 195 countries and territories. The Lancet 392, 2052-2090. doi:10.1016/S0140-6736(18)31694-5 (2018).
4. Koubar, S. H., Hajj Nasan, K. & Sekkarie, M. A. K. Nephrology Workforce and  Education in Conflict Zones. Kidney International Reports 7, 129-132. doi:10.1016/j.ekir.2021.11.024 (2022)
5. Wilding, S. et al. Are socioeconomic inequalities in the incidence of small-for gestational-age birth narrowing? Findings from a population-based cohort in the South of England. BMJ open 9, e026998. doi:10.1136/bmjopen-2018-026998 (2019).
6. Hoy, W. E., Swanson, C. E. & Mott, S. A. Birthweight and the Prevalence, Progression, and Incidence of CKD in a Multideterminant Model in a High-Risk Australian Aboriginal Community. Kidney International Reports 6, 2782-2793 doi:https://doi.org/10.1016/j.ekir.2021.08.010 (2021).
7. Gjerde, A., Skrunes, R., Reisæter, A. V., Marti, H.-P. & Vikse, B. E. Familial Contributions to the Association Between Low Birth Weight and Risk of CKD in Adult Life. Kidney International Reports 6, 2151-2158. doi:10.1016/j.ekir.2021.05.032 921 (2021).
8. Lillås, B. S., Qvale, T. H., Richter, B. K. & Vikse, B. E. Birth Weight Is Associated With Kidney Size in Middle-Aged Women. Kidney International Reports 6, 2794-2802. doi:10.1016/j.ekir.2021.08.029 (2021).
9. Akrawi, D. S., Li, X., Sundquist, J., Sundquist, K. & Zöller, B. End-stage renal disease risk and neighbourhood deprivation: a nationwide cohort study in Sweden. Eur J  Intern Med 25, 853-859. doi:10.1016/j.ejim.2014.09.016 (2014).
10. Morton, R. L. et al. Impact of CKD on Household Income. Kidney Int Rep 3, 610-618. doi:10.1016/j.ekir.2017.12.008 (2018).
11. Collaboration, G. B. D. C. K. D. Global, regional, and national burden of chronic kidney disease, 1990-2017: a systematic analysis for the Global Burden of Disease Study 2017. Lancet 395, 709-733. doi:10.1016/S0140-6736(20)30045-3 (2020).
12. Chesnaye, N. C., Carrero, J. J., Hecking, M. & Jager, K. J. Differences in the epidemiology, management and outcomes of kidney disease in men and women. Nat Rev Nephrol 20, 7-20. doi:10.1038/s41581-023-00784-z (2024).
13. Melsom, T. et al. Sex Differences in Age-Related Loss of Kidney Function. Journal of the American Society of Nephrology, ASN.2022030323. doi:10.1681/asn.2022030323 975 (2022).
14. Van der Burgh, A. C., Rizopoulos, D., Ikram, M. A., Hoorn, E. J. & Chaker, L. Determinants of the Evolution of Kidney Function With Age. Kidney International Reports 6, 3054-3063, doi:10.1016/j.ekir.2021.10.006 (2021).
15. Levey, A. S., Inker, L. A. & Coresh, J. "Should the definition of CKD be changed to  include age-adapted GFR criteria?": Con: the evaluation and management of CKD, not the definition, should be age-adapted. Kidney International 97, 37-40. doi:10.1016/j.kint.2019.08.032 (2020).
16. System, U. S. R. D. 2022 USRDS Annual Data Report: Epidemiology of kidney disease in the United States. (National Institutes of Health, National Institute of Diabetes and Digestive and Kidney Diseases, Bethesda, MD).
17. Nations, U. Drought In Numbers 2022. (2022).
18. Mills, K.T., Stefanescu, A. & He, J. The global epidemiology of hypertension. Nat Rev Nephrol 16, 223–237 (2020). https://doi.org/10.1038/s41581-019-0244-2
19. Egan BM, Li J, Hutchison FN, Ferdinand KC. Hypertension in the United States, 1999 to 2012: progress toward Healthy People 2020 goals. Circulation. 2014 Nov 4;130(19):1692-9. doi: 10.1161/CIRCULATIONAHA.114.010676.
20. Ku E, Lee BJ, Wei J, Weir MR. Hypertension in CKD: Core Curriculum 2019. Am J Kidney Dis. 2019 Jul;74(1):120-131. doi: 10.1053/j.ajkd.2018.12.044.
21. Kidney Disease: Improving Global Outcomes (KDIGO) Blood Pressure Work Group. KDIGO 2021 Clinical Practice Guideline for the Management of Blood Pressure in Chronic Kidney Disease. Kidney Int. 2021 Mar;99(3S):S1-S87. doi: 10.1016/j.kint.2020.11.003.
22. He J, Mills KT, Appel LJ, Yang W, Chen J, Lee BT, Rosas SE, Porter A, Makos G, Weir MR, Hamm LL, Kusek JW; Chronic Renal Insufficiency Cohort Study Investigators. Urinary Sodium and Potassium Excretion and CKD Progression. J Am Soc Nephrol. 2016 Apr;27(4):1202-12. doi: 10.1681/ASN.2015010022.
23. Neal B, Wu Y, Feng X, Zhang R, Zhang Y, Shi J, Zhang J, Tian M, Huang L, Li Z, Yu Y, Zhao Y, Zhou B, Sun J, Liu Y, Yin X, Hao Z, Yu J, Li KC, Zhang X, Duan P, Wang F, Ma B, Shi W, Di Tanna GL, Stepien S, Shan S, Pearson SA, Li N, Yan LL, Labarthe D, Elliott P. Effect of Salt Substitution on Cardiovascular Events and Death. N Engl J Med. 2021 Sep 16;385(12):1067-1077. doi: 10.1056/NEJMoa2105675.
24. Bakris GL, Agarwal R, Anker SD, Pitt B, Ruilope LM, Rossing P, Kolkhof P, Nowack C, Schloemer P, Joseph A, Filippatos G; FIDELIO-DKD Investigators. Effect of Finerenone on Chronic Kidney Disease Outcomes in Type 2 Diabetes. N Engl J Med. 2020 Dec 3;383(23):2219-2229. doi: 10.1056/NEJMoa2025845
25. Filippatos G, Bakris GL, Pitt B, Agarwal R, Rossing P, Ruilope LM, Butler J, Lam CSP, Kolkhof P, Roberts L, Tasto C, Joseph A, Anker SD; FIDELIO-DKD Investigators. Finerenone Reduces New-Onset Atrial Fibrillation in Patients With Chronic Kidney Disease and Type 2 Diabetes. J Am Coll Cardiol. 2021 Jul 13;78(2):142-152. doi: 10.1016/j.jacc.2021.04.079.
26. Whelton PK, Carey RM, Aronow WS, Casey DE Jr, Collins KJ, Dennison Himmelfarb C, DePalma SM, Gidding S, Jamerson KA, Jones DW, MacLaughlin EJ, Muntner P, Ovbiagele B, Smith SC Jr, Spencer CC, Stafford RS, Taler SJ, Thomas RJ, Williams KA Sr, Williamson JD, Wright JT Jr. 2017. ACC/AHA/AAPA/ABC/ACPM/AGS/APhA/ASH/ASPC/NMA/PCNA Guideline for the Prevention, Detection, Evaluation, and Management of High Blood Pressure in Adults: A Report of the American College of Cardiology/American Heart Association Task Force on Clinical Practice Guidelines. J Am Coll Cardiol. 2018 May 15;71(19):e127-e248. doi: 10.1016/j.jacc.2017.11.006.
27. Agarwal R, Sinha AD, Cramer AE, Balmes-Fenwick M, Dickinson JH, Ouyang F, Tu W. Chlorthalidone for Hypertension in Advanced Chronic Kidney Disease. N Engl J Med. 2021 Dec 30;385(27):2507-2519. doi: 10.1056/NEJMoa2110730.
28. Wilcox CS. Antihypertensive and Renal Mechanisms of SGLT2 (Sodium-Glucose Linked Transporter 2) Inhibitors. Hypertension. 2020 Apr;75(4):894-901. doi: 10.1161/HYPERTENSIONAHA.119.11684.
29. Scheen AJ, Delanaye P. Effects of reducing blood pressure on renal outcomes in patients with type 2 diabetes: Focus on SGLT2 inhibitors and EMPA-REG OUTCOME. Diabetes Metab. 2017 Apr;43(2):99-109. doi: 10.1016/j.diabet.2016.12.010.
30. Liang X, Ye M, Tao M, Zheng D, Cai R, Zhu Y, Jin J, He Q. The association between dyslipidemia and the incidence of chronic kidney disease in the general Zhejiang population: a retrospective study. BMC Nephrol. 2020 Jul 2;21(1):252. doi: 10.1186/s12882-020-01907-5.
31. Yamagata K, Ishida K, Sairenchi T, Takahashi H, Ohba S, Shiigai T, Narita M, Koyama A. Risk factors for chronic kidney disease in a community-based population: a 10-year follow-up study. Kidney Int. 2007 Jan;71(2):159-66. doi: 10.1038/sj.ki.5002017..
32. Tozawa M, Iseki K, Iseki C, Oshiro S, Ikemiya Y, Takishita S. Triglyceride, but not total cholesterol or low-density lipoprotein cholesterol levels, predict development of proteinuria. Kidney Int. 2002 Nov;62(5):1743-9. doi: 10.1046/j.1523-1755.2002.00626.x.
33. Kheirkhah A, Lamina C, Kollerits B, Schachtl-Riess JF, Schultheiss UT, Forer L, Sekula P, Kotsis F, Eckardt KU, Kronenberg F; GCKD Investigators. PCSK9 and Cardiovascular Disease in Individuals with Moderately Decreased Kidney Function. Clin J Am Soc Nephrol. 2022 Jun;17(6):809-818. doi: 10.2215/CJN.01230122.
34. Gai Z, Wang T, Visentin M, Kullak-Ublick GA, Fu X, Wang Z. Lipid Accumulation and Chronic Kidney Disease. Nutrients. 2019 Mar 28;11(4):722. doi: 10.3390/nu11040722.
35. Kovesdy CP, Isaman D, Petruski-Ivleva N, Fried L, Blankenburg M, Gay A, Velentgas P, Folkerts K. Chronic kidney disease progression among patients with type 2 diabetes identified in US administrative claims: a population cohort study. Clin Kidney J. 2020 Dec 28;14(6):1657-1664. doi: 10.1093/ckj/sfaa200.
36. Saeedi P, Petersohn I, Salpea P, Malanda B, Karuranga S, Unwin N, Colagiuri S, Guariguata L, Motala AA, Ogurtsova K, Shaw JE, Bright D, Williams R; IDF Diabetes Atlas Committee. Global and regional diabetes prevalence estimates for 2019 and projections for 2030 and 2045: Results from the International Diabetes Federation Diabetes Atlas, 9th edition. Diabetes Res Clin Pract. 2019 Nov;157:107843. doi: 10.1016/j.diabres.2019.107843.
37. DCCT/EDIC Research Group; de Boer IH, Sun W, Cleary PA, Lachin JM, Molitch ME, Steffes MW, Zinman B. Intensive diabetes therapy and glomerular filtration rate in type 1 diabetes. N Engl J Med. 2011 Dec 22;365(25):2366-76. doi: 10.1056/NEJMoa1111732.
38. Kidney Disease: Improving Global Outcomes (KDIGO) Diabetes Work Group. KDIGO 2020 Clinical Practice Guideline for Diabetes Management in Chronic Kidney Disease. Kidney Int. 2020 Oct;98(4S):S1-S115. doi: 10.1016/j.kint.2020.06.019.
39. Felizardo RJ, da Silva MB, Aguiar CF, Câmara NO. Obesity in kidney disease: A heavyweight opponent. World J Nephrol. 2014 Aug 6;3(3):50-63. doi: 10.5527/wjn.v3.i3.50.
40. Tuttle KR, Lakshmanan MC, Rayner B, Busch RS, Zimmermann AG, Woodward DB, Botros FT. Dulaglutide versus insulin glargine in patients with type 2 diabetes and moderate-to-severe chronic kidney disease (AWARD-7): a multicentre, open-label, randomised trial. Lancet Diabetes Endocrinol. 2018 Aug;6(8):605-617. doi: 10.1016/S2213-8587(18)30104-9.
41. Xu T, Sheng Z, Yao L. Obesity-related glomerulopathy: pathogenesis, pathologic, clinical characteristics and treatment. Front Med. 2017 Sep;11(3):340-348. doi: 10.1007/s11684-017-0570-3.