Erektilna disfunkcija nezavisan je pretkazatelj koronarne bolesti srca te je rani biljeg sistemske vakularne (polivaskularne) bolesti. Stoga bolesnici s erektilnom disfunkcijom zahtijevaju pomno kliničko praćenje, rano otkrivanje i adekvatnu regulaciju čimbenika kardiovaskularnog rizika te promjenu životnog stila.
Erektilna disfunkcija
Potrebno voditi računa i o lijekovima koji mogu uzrokovati erektilnu disfunkciju, kao na primjer korištenje beta-blokatora te tiazidskih diuretika kao i antipsihotika
Erektilna disfunkcija (ED) česta je bolest koja pogađa gotovo 40% muškaraca iznad 40-te godine života, a učestalost raste s dobi. Penilna erekcija uključuje živčane, vaskularne i hormonalne mehanizme. Stoga isključenje patoloških stanja mokraćnog i endokrinog sustava, kao i neuroloških te psihološko/psihijatrijskih uzroka treba prethoditi dijagnozi vaskulogene erektilne disfunkcije. Također je potrebno voditi računa i o lijekovima koji mogu uzrokovati erektilnu disfunkciju, kao na primjer korištenje beta-blokatora te tiazidskih diuretika kao i antipsihotika. Regionalno zračenje ili kirurški zahvat (npr. prostatektomija) također mogu uzrokovati ED.
Kardiovaskularne bolesti i erektilna disfunkcija
ED prethodi simptomima koronarne bolesti za 2 do 3 godine, a kardiovaskularnim događajima za 3-5 godina.
Kardiovaskularne bolesti (KVB) i erektilna disfunkcija dijele zajedničke čimbenike rizika, kao što su dob, hiperkolesterolemija, arterijska hipertenzija, inzulinska rezistencija i šećerna bolest, pušenje, pretilost, metabolički sindrom, sedentarni stil života i depresija. Zajednička patofiziološka osnova erektilne disfunkcije, koronarne i periferne arterijske bolesti je endotelna disfunkcija. Brojna su istraživanja pokazala da je ED česta u bolesnika s KVB (>70%), da je prisutna u bolesnika s okultnom koronarnom bolesti i šećernom bolesti te je nezavisan pretkazatelj budućih kardiovaskularnih događaja u muškaraca sa i bez potvrđene KVB. ED prethodi simptomima koronarne bolesti za 2 do 3 godine, a kardiovaskularnim događajima za 3-5 godina. Također, ED povezana je s perifernom arterijskom bolesti, moždanim udarom, dijabetesom i kroničnom bubrežnom bolešću kao i s čimbenicima kardiovaskularnog rizika kao što su hipertenzija, dislipidemija, pušenje, pretilost, metabolički sindrom, hiperuricemija, krutost arterija te opstruktivna apneja u spavanju. Penilne arterije manjeg su dijametra od koronarnih arterija, a navedeno može, barem dijelom, objasniti ranije kliničke manifestacije erektilne disfunkcije u odnosu na primjerice koronarnu bolest srca. Na taj način ED može poslužiti kao marker aterosklerotske bolesti koja prethodi koronarnoj bolesti i velikim kardiovaskularnim događajima. Nedavna istraživanja i meta-analize smatraju erektilnu disfunkciju manifestacijom polivaskularne bolesti koja može biti nezavisan pretkazatelj ishemijske bolesti srca, odnosno vaskulogena ED može se smatrati ekvivalentom same koronarne bolesti.
Ishemijska bolest srca
Prediktivna vrijednost ED za ishemijsku bolest srca veća je u mlađih muškaraca (40-49 godina) u usporedbi sa starijim (>70 godina). Rizik za ishemijsku bolest srca je 50 puta veći kod mlađih muškaraca i 5 puta veći kod starijih u usporedbi s pojedincima bez erektilne disfunkcije. Bolesnici s ED imaju i povećan rizik iznenadne srčane smrti.
Hipertenzija
Kalcijski antagonisti i ACE-inhibitori imaju neutralan učinak, a blokatori angiotenzinskih receptora mogu čak povoljno djelovati na ED.
Hipertenzija je od svih faktora rizika najčešće prisutna u bolesnika s erektilnom disfunkcijom. ED je je također i rani marker hipertenzije, a bolesnici s rezistentnom hipertenzijom često razviju ED. Dobro regulirani hipertoničari imaju nižu prevalenciju erektilne disfunkciju u odnosu na neadekvatno regulirane, a pojedini antihipertenzivi mogu pridonositi samoj ED (diuretici i beta-blokatori, s iznimkom nebivolola). Kalcijski antagonisti i ACE-inhibitori imaju neutralan učinak, a blokatori angiotenzinskih receptora mogu čak povoljno djelovati na ED.
Ostali poremećaji i erektilna disfunkcija
Bolesnici s metaboličkim sindromom imaju veću učestalost i teži stupanj erektilne disfunkcije.
Dislipidemija je povezana s povećanim rizikom nastanka ED kao i sa težinom same bolesti.
Pušenje preko mehanizama endotelne disfunkcije, upale i oksidativnog stresa utječe na protok u penilnim arterijama kao i na oštećenje perifernih živaca, što u konačnici uzrokuje erektilnu disfunkciju. Stoga je prestanak pušenja od izuzetnog značenja u multifaktorijalnom terapijskom pristupu ovom kliničkom entitetu.
Pretilost povećava rizik za erektilnu disfunkciju, a gubitak tjelesne težine, pogotovo u kombinaciji s fizičkom aktivnosti (te u pušača s prestankom pušenja), poboljšava ili u potpunosti oporavlja seksualnu funkciju pretilih bolesnika s ED.
Bolesnici s metaboličkim sindromom imaju veću učestalost i teži stupanj erektilne disfunkcije. Osim endotelne disfunkcije, kronične upale i inzulinske rezistencije, manjak testosterona i hipogonadizam također mogu biti prisutni u bolesnika s metaboličkim sindromom što sve zajedno povećava ukupan kardiovaskularni rizik. Dijabetes je značajan čimbenik rizika za ED, a prisutnost erektilne disfunkcije u bolesnika sa šećernom bolesti dodatno povećava ukupni kardiovaskularni rizik. Zastupljenost ED u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolešću iznosi do 80%, a hiperuricemija je povezana s povišenim vaskularnim rizikom i erektilnom disfunkcijom.
Liječenje erektilne disfunkcije
Nedavna meta-analiza pokazala je da terapija statinima poboljšava erektilnu funkciju, te poboljšava učinak na primjenu inhibitora fosfodiesteraze, zahvaljujući pleiotropnim protuupalnim i antioksidativnim učincima statina.
Obzirom da erektilna disfunkcija dijeli zajedničke patofiziološke osnove i čimbenike rizika s koronarnom bolesti srca, navedeno implicira i slične terapijske postupke. To uključuje promjenu životnih navika (prehrana, fizička aktivnost, prestanak pušenja) zajedno s terapijskim postupcima usmjerenim prema faktorima rizika za aterosklerotsku (koronarnu) bolest. Istraživanja su pokazala da terapija statinima ne uzrokuje seksualnu disfunkciju. Štoviše, nedavna meta-analiza pokazala je da terapija statinima poboljšava erektilnu funkciju, te poboljšava učinak na primjenu inhibitora fosfodiesteraze, zahvaljujući pleiotropnim protuupalnim i antioksidativnim učincima statina.
Inhibitori enzima fosfodiesteraze tipa 5 (PDE-5) predstavljaju prvu terapijsku opciju u liječenju erektilne disfunkcije, potičući penilnu erekciju mehanizmom vazodilatacije.
Sildenafil, vardenafil i tadalafil primjenjuju se u terapiji ED, a osim dokazane efikasnosti dobro se toleriraju bez ozbiljnih interakcija s drugim lijekovima (kontraindicirana je njihova primjena s nitratima!). Klinička istraživanja su pokazala da navedeni lijekovi ne povećavaju rizik nefatalnog infarkta miokarda, moždanog udara i kardiovaskularne smrti. Oni ne pogoršavaju ishemiju niti toleranciju napora u bolesnika s poznatom ishemijskom bolesti srca koji postižu nivo opterećenja jednak ili veći onom tijekom seksualne aktivnosti. Nuspojave su obično blage, a uključuju glavobolju, dispepsiju i crvenilo lica, dok se smetnje vida (uz primjenu sildenafila) i mialgije (uz tadalafil) povezuju s inhibicijom drugih fosfodiesteraza zbog nedovoljne selektivnosti navedenih lijekova.
Druga generacija visokoselektivnih inhibitora PDE-5 (avanafil) razvijena je s ciljem smanjenja navedenih nuspojava.
Inhibitori PDE-5 sigurni su i učinkoviti u liječenju ED u bolesnika sa šećernom bolesti. Bolesnici s nekontroliranim čimbenicima rizika su rezistentniji na terapiju inhibitorima PDE-5 u odnosu na pojedince s dobrom kontrolom. U bolesnika s dijabetesom obično su potrebne veće doze lijeka. Postizanjem ciljnih vrijednosti glikemije i adekvatnim liječenjem ostalih komorbiditeta (primarno metaboličkih) poboljšava se erektilna funkcija u oboljelih od dijabetesa.
Usprkos značajnom napretku u dijagnozi erektilne disfunkcije, tretiranju čimbenika kardiovaskularnog rizika kao i specifičnim terapijskim postupcima, određeni broj bolesnika ne odgovara na terapiju inhibitorima fosfodiesteraze 5 ili na primjenu drugih farmakoterapijskih opcija. Za njih su rezervirani ostali terapijski modaliteti koji uključuju kirurške intervencije, penilne proteze i sl.
Zaključak
Erektilna disfunkcija nezavisan je pretkazatelj koronarne bolesti srca te je rani biljeg sistemske vakularne (polivaskularne) bolesti.
Zaključno, erektilna disfunkcija povezana je s kardiovaskularnim morbiditetom i mortalitetom, ukupnom smrtnošću, moždanim udarom, perifernom arterijskom bolesti, dijabetesom, kroničnom bubrežnom bolesti kao i s većinom kardiovaskularnih čimbenika rizika. Erektilna disfunkcija nezavisan je pretkazatelj koronarne bolesti srca te je rani biljeg sistemske vakularne (polivaskularne) bolesti. Stoga bolesnici s erektilnom disfunkcijom zahtijevaju pomno kliničko praćenje, rano otkrivanje i adekvatnu regulaciju čimbenika kardiovaskularnog rizika te promjenu životnog stila (prehrana, fizička aktivnost, prestanak pušenja). Inhibitori fosfodiesteraze tipa 5 predstavljaju prvu liniju liječenja erektilne disfunkcije, dok su rjeđe potrebni kirurški terapijski postupci te nadomjesna terapija testosteronom.
Literatura
- Vlachopoulos C, Jackson G, Stefanadis C, Montorsi P. Erectile dysfunction in the cardiovascular patient. Eur Heart J. 2013;34:2034-46.
- Schwartz BG, Kloner RA. Cardiovascular implications of erectile dysfunction. Circulation. 2011;123:e609-11.
