Starost nije bolest nego normalna fiziološka pojava i sigurna budućnost svakog čovjeka ovisna o genomu starenja i primjeni pozitivnog zdravstvenog ponašanja tijekom starenja: 

1. Stalna tjelesna aktivnost od mladosti do duboke starosti uključuje svakodnevne vježbe disanja i vježbe mišića dna zdjelice zbog sprječavanja nevoljnog mokrenja; 

2. Stalna psihička aktivnost – doživotno učenje i stjecanje novih vještina i znanja;

3. Pravilna prehrana za starije koja je restrikcijska po kalorijskoj vrijednosti za starije od 65 g. (to znači nikako veći unos od 1500 cal s obzirom na smanjenje bazalnog metabolizma u starijih osoba) – uključuje redovito uzimanje povrća i voća, ribe, bijelo meso bez kožice; smanjeni unos „5b“ u hrani: bijelo brašno, bijeli šećer, bijela riža, sol, mast; unos do 2 litre dnevno nezaslađene tekućine, najbolje čiste vode. Poželjno je hranu pripremati u pravilu lešo i bez zaprške, izbjegavati pohanu i prženu hranu te uzimati dnevno samo 1 dcl crnog vina uz obrok; 

4. Sprječavati debljinu, ali i pothranjenost u starosti; 

5. Nepušenje i neovisnost o lijekovima, alkoholu, opijatima, crnoj kavi i drugim sredstvima ovisnosti; 

6. Produljenje radnog vijeka ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i specifičnosti zanimanja, stalna radna aktivnost i nakon umirovljenja;

7. Optimistično življenje – smijati se i biti što vedriji. Ne kriviti druge za vlastite neuspjehe; 

8. Širenje optimizma za obitelj, za mlade i za starije oko sebe, okoliš življenja te za posao koji se obavlja; 

9. Seksualna aktivnost kao sastavnica ljubavi ne poznaje dobnu granicu;

10. Izbjegavanje osamljenosti i depresije, razvijanje komunikacije, vježbanje prilagodbe na stresne događaje;

11. Osobna i okolišna higijena, higijena zubi i zubala, redovito obrezivanje noktiju na rukama i nogama. Uklanjanje barijera, kliznih i mokrih površina u kući i okolišu radi sprječavanja padova i ozljeda;

12. Neprihvaćanje predrasuda i neznanja o starenju i starosti kao bolesti, nemoći i ovisnosti o drugima (samo svaka 5 starija osoba ovisna je o tuđoj skrbi zbog funkcionalne onesposobljenosti);

13. Pridržavanje uputa liječenja i uzimanja lijekova pod nadzorom liječnika;

14. Prijenos umijeća, znanja, radnog i životnog iskustva na mlađe i druge starije.

Funkcionalna sposobnost pojedinog tjelesno aktivnog 70-godišnjaka može biti toliko očuvana da se ne razlikuje od funkcionalne sposobnosti 55-godišnjaka!