Intrakranijalna ozljeda povezana s traumom koja nije posljedica nesreće važan je uzrok morbiditeta i mortaliteta male djece. Iako životno ugrožavajuće ozljede mogu biti klinički očite, suptilnije ozljede može biti teže identificirati zbog toga što često nedostaju podaci u anamnezi i  zbog toga što je u ovoj skupini djece posebno izazovno provesti neuropedijatrijski pregled. Iako Američka akademija za pedijatriju preporuča pregled skeleta u sve djece mlađe od 2 godine sa sumnjom na zlostavljanje, nedostaje literaturnih podataka koji bi vodili kliničare kada je prikladno naručiti kompjutorsku tomografiju glave u probiru na okultnu intrakranijalnu ozlijedu.

Autori iz dječje bolnice u Cincinnatiju proveli su retrospektivnu studiju kako bi utvrdili kliničku i forenzičku korist od snimanja kompjutorske tomografije (CT) glave u djece mlađe od 2 godine s akutnom izoliranom frakturom ekstremiteta, a bez drugog patološkog nalaza u skeletnom sustavu. Analizirali su povijesti bolesti djece mlađe od 2 godine koja su pregledana u hitnoj službi tijekom 159-mjesečnog perioda. Klinički značajna ozljeda glave je određena prema prethodno definiranim kriterijima za hitnu službu (Pediatric Emergency Care Applied Research Network), a forenzički značajna ozljeda je definirana kao ona ozljeda koja povećava zabrinutost da je u pitanju nanesena ozljeda.

Od 320 evaluirane djece, u njih 37% je učinjeno snimanje glave, a 95,7% njih nije imalo znakova frakture lubanje ili intrakranijalne traume. Petoro djece (4,3%) kojima je učinjeno snimanje imalo je traumatski nalaz, ali niti jedno dijete u studiji nije imalo klinički značajnu ozljedu glave. Za troje od ove djece prethodno je postojala sumnja na traumu koja nije posljedica nesreće i nalazi na CT-u glave su bili forenzički značajni. Pokazalo se da postoji veća stopa snimanja glave u mlađoj dobroj skupini, kao i u onih koji su imali proksimalnu frakturu (P < .05).

U zaključku se navodi da u djece koja se prezentiraju izoliranom frakturom ekstremiteta kliničari trebaju razmisliti o naručivanju CT-a u slučajevima kada je dijete mlađe od 12 mjeseci, ima proksimalnu frakturu ekstremiteta ili je prethodno evaluirano zbog traume koja nije posljedica nesreće. Nalaz CT-a u djece bez ovih faktor rizika bio bi od male koristi.