Cilj Odrediti rizik da će roditelji s mješovitim anksioznim i depresivnim poremećajem (MADP) ili posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) fizički zlostavljati svoju djecu i ocijeniti specifični doprinos mentalnog zdravlja, doživljene socijalne podrške, vlastitog zlostavljanja u djetinjstvu, i odnosa u obitelji riziku zlostavljanja djece.

Postupci Istraživanje je provedeno 2007. i uključilo je muškarce (n=25) i žene (n=25) s dijagnozom MADP-a, muškarce s dijagnozom PTSP-a (n=30), i kontrolni uzorak roditelja iz opće populacije (n=100, 45 muškaraca i 55 žena) s djecom osnovnoškolske dobi. Primijenili smo Upitnik za prikupljanje općih podataka, Inventar iskustva zlostavljanja djece (engl., Child Abuse Experience Inventory), Ljestvicu doživljene socijalne podrške (engl., Perceived Social Support Scale), i Inventar potencijala za zlostavljanje djece (engl., Child Abuse Potential Inventory, CAPI) na Kliničkoj ljestvici zlostavljanja.

Rezultati Ukupni rezultati na Kliničkoj ljestvici zlostavljanja CAPI pokazali su veći rizik za zlostavljanje djece od roditelja s MADP-om (273,3±13,6) i očeva s PTSP-om (333,21±17,98) nego od roditelja iz opće populacije (79,6±9,9) (F=110,40, P<0,001; t_PTSD,MADD=13,73, P<0,001). Hijerarhijska regresijska analiza pokazala je da su najsnažniji prediktori u multivarijatnom modelu bili problemi s mentalnim zdravljem, lošiji ekonomski status, lošija socijalna podrška, i fizička i verbalna agresija u partnerskim sukobima.

Zaključak Roditelji s MADP-om i PTSP-om imaju veći rizik za zlostavljanje djece. S obzirom da roditelji s PTSP-om imaju značajno veći rizik za zlostavljanje djece nego roditelji s MADP-om, potrebna su istraživanja na većem uzorku kako bi se razjasnio odnos između intenziteta PTSP-a i rizika za zlostavljanje djece.

Katija Kalebić Jakupčević, Marina Ajduković