Sepsa je upalni odgovor tijela na neke infekcije, koje mogu biti uzrokovane raznim mikroorganizmima, uključujući bakterije, viruse i gljive. Znakovi sepse uključuju vrućicu, pothlađenost, ubrzano disanje i povećan puls, a laboratorijski nalazi pokazuju snižen ili povišen broj bijelih krvnih stanica. Smrtnost uslijed sepse i septičnog šoka ostaje visoka unatoč korištenju antibiotika, a pogotovo ako su pogođene funkcije vitalnih organa kao što su pluća, srce i bubrezi. Provedeno je više studija o upotrebi nekog drugog sredstva, osim antibiotika, u svrhu pomaganja tijelu u borbi s posljedicama sepse. Intravenski imunoglobulinski pripravci sadrže antitijela koja pomažu tijelu da neutralizira bakterijske toksine. Postoje dva tipa pripravaka: poliklonski imunoglobulini, koji sadrže više antitijela usmjerenih na endotoksin i upalne medijatore, i monoklonski imunoglobulini, koji su usmjereni na jedan specifični upalni medijator ili antigen.

Intravenski imunoglobulini se proizvode iz krvi, a posebno pripremljen serum dobiva se iz ljudskog donora krvi.

Za ovaj obnovljeni Cochrane pregled, pretražili smo medicinsku literaturu za siječanj 2012. Uključili smo 43 randomizirana kontrolna istraživanja; 25 ih je bilo o poliklonskim intravenskim imunoglobulinima (IVIG),a 18 o monoklonskim protutijelima. I standard i imunoglobulinom M (IgM) obogaćeni poliklonski imunoglobulini smanjili su smrtnost u odraslih, ali ne u novorođenčadi. Ipak, uzevši u obzir samo visokokvalitetno provedena istraživanja, nije pokazano smanjenje smrtnosti u odraslih korištenjem poliklonskih imunoglobilina. Među novorođenčadi sa sepsom, postoje jasni dokazi da standardni poliklonski IVIG ne smanjuje smrtnost. U istraživanju monoklonskih imunoglobulina, anti-endotoksin protutijela nisu pokazala nikakvu korist, dok su anti-citokini pokazali malo smanjenje smrtnosti u odraslih sa sepsom.

Istraživanja korisnosti poliklonskih imunoglobulina kod odraslih su slabo uspoređena s istraživanjima monoklonskih pripravaka. Smanjenje smrtnosti povezano s korištenjem poliklonskih, IgM-om obogaćenih, preparata kao dodatne terapije za sepsu treba biti potvrđeno u velikom broju visokokvalitetnih studija.